Pd Babulj Bibinje u 8. listopada ove godine slavi svoj 10. rođendan. Tim povodom željeli smo se prisjetiti većine događaja i aktivnosti Društva u proteklih deset godina te ih sabrati u tiskanom obliku, u vidu jednog ovakvog biltena.
Svi doživljaji, druženja i iskustva u planini stečeni proteklih godina imali bi manju vrijednost kad bi ostali zarobljeni u pamćenju ljudi koji su sudjelovali u njima. Deset godina i nije predugo vremensko razdoblje. Ipak, sasvim je dovoljno da se saberu važni događaji u životu čovjeka ili aktivne organizacije. Iskreno se nadam da će ova naša sabrana iskustva biti poticaj svima onima koji su neodlučni, koji bi željeli, a ne znaju kako krenuti u planinu.
Knjižica je podijeljena u 7 poglavlja unutar kojih su tekstove o raznim temama pisali članovi Društva. Spomenuo bih da tekstovi koji opisuju pojedine događaje predstavljaju osobna viđenja autora i pisani su individualnim izričajem, što smo namjernu, uz minimalnu lekturu ostavili takvim.
Planinarstvo u Bibinjama započelo je već krajem 70-ih i početkom 80-ih godina na inicijativu nekolicine zaljubljenika u prirodu i planine koji su u neformalnom obliku stvorili i održali tradiciju planinarenja u Bibinjama o čemu ima govora u tekstu pod naslovom „Iz povijesti planinarstva u Bibinjama“.
Mlađa generacija bibinjskih planinara razvila se u drugoj polovini 1990-ih godina, kada pojedinci i međusobno nepovezane manje grupe mladih ljudi odlaze na planinarske ture, najčešće na najposjećenije lokalitete Južnog Velebita (Stap, Veliko Rujno, područje NP Paklenica, itd.). S vremenom se nekolicina pokretača takvih izleta međusobno upoznaje pri slučajnim susretima u planini, mjestu i sl. te ubrzo pronalazi zajednički jezik i njima uvijek zanimljivu temu – razglabanje o
doživljajima i iskustvima u planini. Logičan je slijed daljnjih događanja. Ideja o organizaciji i udruživanju ubrzo je rođena, iako je tek manji dio zainteresiranih bio učlanjen u bilo kakvu planinarsku organizaciju. Godine 2006. već se intenzivno dogovaralo o formiranju planinarskog društva u Bibinjama, mogućim zadacima, misijama i suradnjama.
- listopada 2006. godine u prostorijama Općine Bibinje održana je osnivačka sjednica skupštine planinarskog društva na kojoj je ujedno i odlučeno o službenom nazivu udruge: Planinarsko društvo „Babulj“ Bibinje.
Tijekom 10 godina postojanja, svojim djelovanjem, Društvo je ostavilo dojam i na lokalnu zajednicu iz koje potječe. Organizacijom javnih izleta, biciklijada, predavanja i eko-akcija postali smo prepoznatljivi našim sumještanima kao “Babuljaši”. Kroz ta djelovanja željeli smo približiti naše Društvo širem krugu ljudi i dati do znanja da smo na raspolaganju svakome tko želi upoznati planinarstvo. Osim toga, svojim primjerom u organizaciji i sudjelovanju u eko-akcijama želimo potaknuti uspavanu svijest o očuvanju i zaštiti okoliša u kojem živimo. Za javnost smo organizirali više edukativnih predavanja i foto-izložbi na temu planina i planinarstva, planinarskih izleta i biciklijada. Uspješnu suradnju ostvarujemo i s Osnovnom školom Stjepana Radića i to kroz organizaciju predavanja, foto-izložbi te demonstracijasportskog penjanja, sudjelovanja u terenskoj nastavi i ostalih aktivnosti namijenjenih školskoj djeci. Također, dobro surađujemo i s većinom planinarskih udruga u Zadarskoj županiji, a posebice s najstarijim društvom, PD Paklenica Zadar. Suradnja s HGSS stanicom Zadar postoji od samog početka postojanja Društva. Školovanjem na planinarskim tečajevima, članovi stupaju u kontakt i upoznaju pripadnike HGSS-a i način rada stanice Zadar. Rad i aktivnost pojedinih članovazamijećena je od strane spašavatelja zadarske stanice te su isti predlagani za članstvo i postupno prolaze proceduru priključenja HGSS stanici Zadar. Kao rezultat dobre suradnje Društva i HGSS stanice Zadar, mnogi članovi HGSS-a učlanjuju se u Društvo.
Ubrzo nakon osnutka započeti su dogovori s PD Paklenica o preuzimanju planinarskog skloništa na Ivinim vodicama i razgovori sa sponzorom za obnovu skloništa i upravom NP Paklenica za dostavu potrebnog materijala.
Od prve obnove zapuštenog skloništa organizirane su brojne radne akcije na uređenju skloništa i njegove okolice. Nekoliko tekstova i mnoštvo fotografija u biltenu kronološki opisuju i prate slijed događanja. Moram istaknuti priznanje HPS-a za najboljeg upravljača planinarskim skloništem 2008. godine.
Skloništem se godišnje koriste stotine planinara i izletnika, a priloženi izvadci iz knjige dojmova svjedoče o njihovom zadovoljstvu kad nakon višesatnog hodanja Velebitom stignu u sigurno i uredno sklonište.
Rad društva na području speleologije usko je povezan s radom speleološkog odsjeka Liburnija, planinarskog društva Paklenica.
Pojedini članovi koji su završili bili su sudionici značajnijih istraživanja SO Liburnija i nekoliko značajnih speleoloških ekspedicija ili akcija istraživanja složenih špiljskih sustava ili dubokih jama na području Crnopca i Sjevernog Velebita.
Nakon osnivanja Društva, alpinizmu i sportskom penjanju se pristupa organiziranije. Pritom se prvenstveno misli na pohađanje sportskopenjačke i alpinističke škole.
Zbog sve češćih odlazaka na penjanje u kanjon Velike Paklenice, stvorila se ideja o izgradnji umjetne penjačke stijene uBibinjama. Sredinom 2013. godine dobili smo priliku za ostvarenje tog cilja.
U suradnji sa Zadarskom županijom, Općinom Bibinje i OŠ Stjepana Radića, Društvo je ostvarilo projekt izgradnje visoke umjetne penjačke stijene u školskoj sportskoj dvorani čijim radom upravlja i danas. Trenutno funkcioniranje stijene obuhvaća termine tri puta tjedno kroz cijelu godinu. Redovno na stijeni trenira 15 do 20 stalnih penjača.
Kako je rasla zainteresiranost članova za planinarenje u zimskim uvjetima, pohađaju se zimske planinarske i alpinističke škole u organizaciji PD Paklenica Zadar i AK Zadar.
- godine Društvo je organiziralo zimsku školu za svoje članove, kao pripremu za odlazak na najviši vrh Austrije, Grossglockner. Slijedili su daljnji visokogorski usponi: Masiv Monte Rosa; Gran Paradiso (4061 m); Mont Blanc (4809 m); Dolomiti, Kina, pokrajina Sichuan.
Poglavlje zanimljivog naziva „Što noge ne plate, oči ne pamte“ daje kratak pregled fotografija s brojnih izleta – zajedničkih i individualnih te osobni doživljaj Velebitskog planinarskog puta, tkz. Velebitske transverzale.
Zadnje poglavlje daje statistički pregled upisanih članova tijekom godina, specijalistička oprema, knjižnica, te pregled članova Upravnog odbora i ostalih tijela društva.
Za desetogodišnjicu Babulja plakete su dobili Nacionalni park Paklenica (Zlatko Marasović), Planinarsko društvo Paklenica (Domagoj Diklić) i stanica HGSS Zadar (Ljubo Maica).
Invalid Displayed Gallery
