
Ivica Kinda iz Bibinja jedan je od rijetkih ljudi koji joÅ” uzgajaju konje. Na svojoj zemlji u rodnim Bibinjama brine se o tri konja (jedan je u vlasnuiÅ”tvu prijatelja mu Josipa Bugarije) pasmine hrvatski posavac, lipicanac i ameriÄki jahaÄ. Uzgojem se poÄeo baviti prije dvije godine kako bi zaokružio cjelinu s obzirom da se uz konje bavi i poljoprivredom (ima stotinjak maslina) te proizvodnjom gnojiva i Å”to je najzanimljivije ā glista. Svjestan, kako nam je rekao, da je konjski gnoj najbolje kvalitete, posebice kada ga prerade gliste, na svom je polju u Bibinjama osmislio savrÅ”en ekoloÅ”ki zatvoren prirodni proces koristeÄi konjski izmet za ishranu glista koje kao nusproizvod izbacuju najkvalitetniji gnoj koji se može danas naÄi na tržiÅ”tu. S druge strane, konji se hrane iskljuÄivo travom s polja tako da nema nikakve potrebe za ukljuÄivanjem bilo kakvih sintetiÄkih supstanci u taj prirodni i zatvoreni krug. Svjesni neodrživosti danaÅ”njeg naÄina obraÄivanja zemlje sa sve veÄim i veÄim koliÄinama pesticida, o Äemu postoje brojne studije, svjesni Äinjenice da je planet Zemlja samo u posljednjih Äetrdesetak godina izgubio preko treÄinu obradivih povrÅ”ina, odlazimo u Bibinje vidjeti iz prve ruke kako funkcionira, doduÅ”e malo povrÅ”inom no neusporedio veÄe znaÄenjem, njegovo poljoprivredno gospodarstvo.
Konjski ‘Å”vedski stol’
Kinda nas doÄekuje na polju, kolegu fotografa i mene, ispred svojih konja. PrimijeÄujemo da nisu vezani, njihovo je polje ograÄeno tek uskom plastiÄnom vrpcom koja se proteže oko nekoliko stabala izmeÄu kojih se nalaze.
-Ne bojte se, ne mogu vam priÄi! Vrpca (tzv. elektriÄni rendžer) je pod malim naponom Å”to oni itekako dobro znaju tako da se ne usude dalje od ovog za njih predviÄenog prostora. Ljudima taj napon ne smeta, tek neÅ”to slabo, no konji su uzemljeni i itekako osjete kada dotaknu traku – govori Kinda.
Lagano i oprezno približavamo se konjima ne usuÄujuÄi se pružiti ruke dalje od trake pod naponom. Jesu li opasni, bi li ugrizli?
– Ovisi. Ženka zna ugristi – smije se Kinda.
Vadi on kantu s djetelinom.
– Djetelina im je poslastica, no baza njihove ishrane je trava. Najprije Äe pojesti vrhove trave, onda prelaze na ostatak i na kraju kada su pojeli ono najukusnije, navalit Äe i na korijenje. NiÅ”ta im drugo nije potrebno. Da ih držim u Å”tali trebao bih ih hraniti sijenom, kukuruzom, zobi… no ovdje na otvorenom imaju bogati āÅ”vedski stolā – smije se bibinjski uzgajivaÄ.
PaÅ”njak kao – tanjur
Uvjerava nas da se ne moramo plaÅ”iti, da blago osjeÄa ljudsku nutrinu, posebice konji koji su joÅ” osjetljiviji od pasa, te da im treba pristupiti mirno, naravno sprijeda i da neÄe biti problema.
– Naravno, ima konja i konja, pa tako i onih malo āžeÅ”Äeā Äudi, no u pravilu nisu agresivni, posebice kada se drže na otvorenom. U Å”talama znaju stalno kimati glavom Å”to je znak da im nije dobro. Moji Zeus, Å ojka i Zeka tih problema nemaju. Kada pojedu travu na jednom komadu zemlje ja ih preselim na drugi i tako u krug.
Nije li im jadnima zima stalno biti na otvorenom?
– Ne, njihova je radna temperatura oko osam stupnjeva Celzijevih tako da im ovo naÅ”e podneblje i viÅ”e nego odgovara.
Uz konje uzgajate i gliste, Å”to je zanimljiva i svakako raritetna kombinacija. Kako ste doÅ”li na tu ideju i na koji naÄin to funkcionira?
– Gliste proizvode najbolje gnojivo, Äak pet puta hranjivije od standardnih mineralnih gnojiva. Da bi dale svoj maksimum treba im hrana. E, tu sad uskaÄu konji jer je njihov izmet idealna hrana za gliste i proizvodnju castinga. Gliste se razmnožavaju, zapravo reproduciraju same sebe svakih 29 dana. Jedna glista izbaci jajaÅ”ce s devet novih glista, te usput preraÄuje konjski izmet, a rezultat je ‘casting’ za Äiju finalizaciju treba oko tri mjeseca. S druge strane i gliste se mogu koristiti s obzirom da je njihovo meso najkvalitetniji izvor proteina.
Vražji GMO
To je svojevrsni krug…
– Kako vidite, rijeÄ je o zaokruženom procesu, ekoloÅ”kom procesu za koji držim da je proces buduÄnosti. Vjerujem da ste informirani kako se izumitelj umjetnih gnojiva ubio, pokajavÅ”i se. Vjerujem da znate i to da je, primjerice poljoprivreda SAD, na rubu propasti jer umjetna gnojiva nisu rjeÅ”enje, a posebice ove nove GMO kulture koje su dokrajÄile zemlju. Tlo jednostavno traži svoje mikroorganizme. Stoga se ne može godinama koristiti umjetna gnojiva i pesticide i oÄekivati da zemlja daje plodove. Nakon nekog vremena viÅ”e nema niÄega u zemlji i prisiljeni ste barem neko vrijeme ostaviti polje da se regenerira. U sluÄaju GMO-a je situacija joÅ” gora jer su te genetski modificirane biljke u toj mjeri otporne na pesticide kako bi ih poljoprivrednici mogli Å”to viÅ”e koristiti i tako poveÄati prinos poljoprivredne kulture koju uzgajaju, a iskorijeniti sve ostale. Rezultat je potpuno devastirano tlo, mrtvo tlo, a da ne govorim o tim poljoprivrednim kulturama koje su kao takve opasne po zdravlje. No, na sreÄu sve je veÄi i veÄi broj ljudi svjestan te Äinjenice i okreÄu se permakulturi, održivom naÄinu uzgoja u okviru Äega i biljke i životinje imaju svoje mjesto u zaokruženom lancu proizvodnje kao Å”to sam to ja napravio sa svojim konjima i glistama.
I kokice Äe dati ruku…
Saznajemo i da je na naÄin koji je kinda opisao proizvedeni gnoj brže spreman za upotrebu naspram, primjerice svinjskog koji mora odležati dvije godine da bi bio dobar ili kravljeg koji mora odležati 10 mjeseci.
– Ovo Å”to ja radim svakako nije najjeftiniji naÄin proizvodnje, no dugoroÄno gledano jest, posebice kada u āigruā ukljuÄim i kokice. U planu mi je upotrijebiti kokoÅ”i koje bi se hranile viÅ”kom glista i na taj naÄin Äistile kompost. Proces proizvodnje gnoja na ovaj naÄin ide tako da se sloj po sloj na za to predviÄeno mjesto s glistama stavlja konjski gnoj koji onda kreÄe u obradu koja traje oko tri mjeseca. Nakon toga treba odvojiti kompost od glista Å”to bi, kako sam planirao, u buduÄnosti za mene mogle raditi kokice za razliku od danaÅ”njeg naÄina kada to radim ruÄno.
Konji žive 25 – 30 godina. No, Å”to je s glistama? Koliko one žive.
– Oko 13 godina i to 13 zdravih godina jer je otkriveno da nemaju nikakvih bolesti, Å”to je svakako joÅ” jedna važna pojedinost u okviru cijele priÄe ekoloÅ”kog predznaka.
preneseno iz Zadarskog lista