NEDJELJA, 14. srpnja – Petnaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Ivanica i Jakov ) te u
10:30 sati (Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Križo i Danica )
Ponedjeljak, 15. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( zajedničke nakane)
Utorak, 16. srpnja – Gospe Karmelska
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( + Antica Stipanić )
Srijeda, 17. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Rafaela Režan )

Četvrtak, 18. srpnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati ( + Rafaela Režan )
Nakon sv. Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Petak, 19. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Stipan i Palma Sorić )
Subota, 20. srpnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Petar Tomić )
NEDJELJA, 21. srpnja – Šesnaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Ivan Petrić ) te u 10:30
sati (Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati ( +
Petar, Stoša i Marko )

GOSPA OD KARMELA

Pozivamo vas sve u utorak, 16. srpnja 2024. na blagdan Gospe
Karmelske na svečanu sv. Misu u 19:00 sati u crkvi Velike Gospe. Za
vrijeme sv. Mise bit će podjela škapulara svima onima koji su se za to
pripremili. Svi nositelji škapulara će obnoviti svoje obećanje. Nakon sv.
Mise bit će zajedničko druženje u dvorani kod časnih sestara.

Okupljanje i poslanje ( 15. NKG. )

Živimo u vremenu koje nasuprot katoličkoj vjeri nije uvijek prijateljski
raspoloženo. Ima katkad neprihvaćanja i izrugivanja onoga što je nama
kršćanima sveto – u privatnom i javnom životu, također na filmu, radiju
i televiziji kao i u elektroničkim medijima. Postoji prije svega proširena
ravnodušnost i nezainteresiranost oko religioznih stvari, posebice oko
istina kršćanske vjere. Naravno ima također – Bogu hvala – tamo gdje
bi se čovjek najmanje nadao, npr. među mladim ljudima, radosne
otvorenosti za Boga i njegovu poruku, koju Crkva naviješta. Možda je
došlo vrijeme da ponovno oživimo pučke misije koje su bile obljubljene
šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća. Dvojica ili trojica misionara
dolazili su kroz jedan tjedan u župu. Dnevno je bila “misijska
propovijed”, ispovijedi, kućni posjeti, vjerski razgovori: sve je to trebalo
doprinijeti, da se ponovno probudi vjera i da ju se upozna. I to je
mnogostruko uspijevalo. Tada je došlo vrijeme kada se smatralo da to
više nije potrebno. Punoljetni, odrasli kršćani ne trebaju više takve
impulse, mislilo se. U međuvremenu su se stvari izmijenile. Znanje o
vjeri je dramatično opalo, religiozna praksa barem u Evropi je u
nazadovanju. U isto vrijeme raste čežnja za smislom, traženje
orijentacije. U takvim vremenima budi se uvijek iznova nova svijest za
izvorom, za počecima. Djela Apostolska u Bibliji, u Novom zavjetu
daju nam izvješće o počecima Crkve. Ono što je počelo na Duhove i
uskoro dovelo do utemeljenja kršćanskih zajednica u cijelom tadašnjem
svijetu, ide i danas. Djela apostolska se pišu i danas u 2012. godini.
Pravi početak učinio je Isus. On je poslao prve glasnike svoje poruke. O
tim prvim misijama govori današnje Evanđelje. Sva velika crkvena
imenovanja uzimaju mjeru od tih prvih misija apostola. Tako vrijedi i
danas, pravo gledajući, kako je Isus razumio misije. Isus šalje njih,

dvanaest apostola. Oni nemaju nalog od samih sebe. Poslani su od Isusa.
Oni ne naviještaju same sebe, nego Isusa. On ih ne šalje same. Oni ne
trebaju biti pojedinačni borci. Trebaju biti barem dvojica na putu. Važno
za danas: sam ne mogu biti kršćanin. Bezuvjetno trebam zajednicu u
vjeri! Isus im daje pravu opremu za put: ni novac, ni hranu, ali zato vlast
nad zlim silama, nad nečistim dusima. Taj redoslijed moramo uvijek
iznova učiti. Naravno da Crkva treba novac kao i svi mi. Ali to ne smije
zauzimati prvo mjesto. Sveti Franjo je doslovno razumio Isusa i stvarno
je krenuo bez novca, bez opreme, samo obučen u jedan habit. On kao
uzor pokrenuo je mnoge koji su red vrijednost izvršili po Evanđelju.
Materijalne vrijednosti nisu zauzele prvo mjesto. Prve “pučke misije”
apostola bile su vrlo uspješne. Nama se čini da se to ne uklapa u našu
sliku svijeta. Mi “prosvijetljeni” ljudi ne možemo s pojmom takozvanih
“nečistih” duhova ništa započeti. Tako mislimo mi. A ipak i u našem
vremenu ima mnogo ljudskih nevolja, mnogo unutarnjih i vanjskih
nesloboda i ovisnosti, koje mogu imati posla s “nečistim dusima”. Može
se misliti na fenomen sotonskog kulta i okultizma, na porast agresije i
brutalnog nasilja, na fenomene neumjerenih strasti svake vrste kao što
su alkohol, droga, seksualne opsjednutosti – ne upućuje li nas sve to, da
mislimo, kako i danas ima nevolja i porobljavanja čovjeka kroz “nečiste
duhove” i da je Isus Krist imao pravo kad je opunomoćio apostole i
njihove nasljednike da upravo te duhove protjeruju kroz riječ i molitvu?
Biti bez posjeda, bez doma, odricanje od obiteljskih veza izraz su
potpune povezanosti sa Gospodinom koji šalje. Još je dvije stvari Isus
naložio apostolima kad ih je poslao da naviještaju Radosnu vijest: oni bi
naime trebali svojom porukom biti prihvaćeni, a s druge strani moraju
iskusiti neprihvaćanje. U prvom slučaju trebaju ostati u onoj kući gdje
ih se primi, dok ne napuste mjesto. Tamo gdje ih se primi kao goste,
mogli su navijestiti svoju poruku; tamo su dolazili ostali ljudi koji su ih
htjeli slušati i koji su trebali njihovu pomoć. Na taj način apostoli su
pozivali ljude na obraćenje, izgonili zloduhe i mazali mnoge bolesnike
uljem i liječili ih, kako nas izvještava Marko u Evanđelju. Gdje ih se
nije htjelo slušati i gdje se nije prihvaćala njihova poruka, tamo se nisu
dali smesti, nego su išli dalje otresajući prah sa svojih nogu njima za
svjedočanstvo. Što to treba značiti? Radi se o unutarnjem stavu mirnoće
koji je slobodan od prijekora i neprihvaćanja ljudi.