NEDJELJA, 21. srpnja – Šesnaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Ivan Petrić ) te u 10:30
sati (Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati ( +
Petar, Stoša i Marko )
Ponedjeljak, 22. srpnja – sv. Marija Magdalena
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( zajedničke nakane)
Utorak, 23. srpnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati ( + Josip Cindrić )
Srijeda, 24. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Dragutin – Drago )

Četvrtak, 25. srpnja – sv. Jakov apostol
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati
Petak, 26. srpnja – sv. Joakim i Ana, roditelji BDM
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( na nakanu časnih )
Nakon sv. Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Subota, 27. srpnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( na nakanu časnih )
NEDJELJA, 28. srpnja – Sedamnaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati( + Ilija, Janja, Mare i Ruža )
te u 10:30 sati (Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00
sati ( + Rosanda Krisman )Prva misionarska iskustva ( 16. NKG. )

To je bilo njihovo prvo “misionarsko iskustvo”. Isus je riskirao smion
pothvat kad ih je dva po dva slao da čine ono što su kod njega naučili:
jednostavno poći ljudima i propovijedati im o kraljevstvu Božjem.
Trebali su kao i on donijeti ljudima Evanđelje-Radosnu vijest, govoriti
im da Bog čeka na njih, da oni trebaju mijenjati svoj život i potpuno se
povjeriti Bogu.
Koliko dugo je trajalo to prvo poslanje, ta apostolska misija? Evanđelje
nam ne govori. Sigurno ne duže od nekoliko dana, jer je to bio prvi
pokušaj. Sada se ponovno vraćaju svi, dvanaestorica su opet zajedno s
Isusom. Očito puno toga imaju ispričati. Svatko želi izvijestiti Isusa, što
je on sa svojim “timom udvoje” učinio i doživio.
Da bi ta iskustva “probavili”, da bi ih u miru mogli izmijeniti i o njima
razmišljati, Isus planira s njima provesti nekoliko dana tišine i odmora
na samotnom mjestu. Puno je vrtloga bilo na mjestu gdje se Isus
zadržavao, vjerojatno u Kafarnaumu. Otplovili su lađom vjerojatno
prema mjestu koje se danas zove Tabga.
Ali što se tiče vremena odmora i počinka, od toga neće biti ništa.
Možemo si predočiti razočaranje apostola kad su stigli u Tabgu gdje ih
je dočekalo više od pet tisuća muškaraca, svi su željeli vidjeti, čuti i
dotaknuti Isusa.
Nikakvog traga ljutnje sa strane Isusove. Naprotiv: “Kad izađe, vidje
silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira.” I sada
iznenađujuće: pokrenula ga je njegova sućut i stane ih “poučavati
mnogočemu”.

Kao da nam je Isus želio pokazati gdje leži najveća nevolja: ne u
materijalnom, nego u duhovnom i duševnom: ne poznavati Boga, i o
njemu i njegovoj ljubavi ništa ne znati, to je zaista siromaštvo. Stoga ih
Isus uči cijeli dan i govori im o Ocu, o njegovom kraljevstvu, o nebu,
cilju života i kako taj cilj možemo dohvatiti i kako njihov život može
biti sretan. “Mi moramo biti spremni za sveti nemir: nemir svima donosi
dar vjere, prijateljstva s Kristom.” Tako je govorio kardinal Ratzinger
kod otvaranja konklava, iz kojih je izišao kao papa Benedikt XVI. Za
nas su ljetni praznici možda prigoda za oporavak. Dobro je da se djeca
odmore od škole, ali da ne zaborave sve ono što su naučili. Neka bude
mogućnosti za mnoge u različitim zanimanjima da par tjedana uzmu za
sebe odmora i nađu potreban oporavak za tijelo i dušu. Samo tko s
vremena na vrijeme uistinu puni svoj rezervoar, može opet nešto raditi i
nešto dalje dati od onoga što je primio.
Isusove riječi: “Hajdete i vi sa mnom… i otpočinite malo” mogu i za
nas vrijediti, ako ih pravo razumijemo. Upravo za vrijeme praznika i
odmora proizlaze mnoge dobre prigode za produbljenje naših obiteljskih
i prijateljskih odnosa. Konačno tata ima nešto više vremena za svoju
djecu…! Supružnici koji su zbog stresa svakidašnjice bili vrlo u
opasnosti, da se otuđe jedno od drugoga, mogu konačno uzeti vremena
jedno za drugo, biti zajedno i produbiti svoje razgovore. Postoji
mogućnost za sport, hobi i zajedničke pothvate; konačno ima vremena
za dugo planirano čitanje dobre knjige…I, i, i.
Jedno ne trebamo i ne želimo zaboraviti na dopustu, odnosno
praznicima: “direktnu telefonsku vezu prema gore”, tj. povezanost s
Bogom je najvažnije. Ako naše misli dovedemo u red i razmislimo o
našemu životu, tada će molitva sama od sebe poteći, zapazit ćemo
veličinu i ljepotu stvorenja i priznati u našemu životu dobru Božju
providnost. A što bi bilo ako bismo svjesno našli vremena za čitanje
Svetoga pisma, ili ako bismo možda upravo s nekim zanimljivim
čovjekom razgovarali o vjeri? Imajmo hrabrosti, jer i naše vrijeme treba
apostole vjere!
Duh Sveti će obasjati naša srca i u pravo vrijeme nam dati što je osobito
važno za nas i za druge. Ostanimo povezani s Isusom Kristom, dobrim
pastirom i povjerimo se zagovoru Majke Božje Marije.