Povodom Županijskih dana 2014. na Trgu svetoga Roka održala se Smotra klapa Zadarske županije na kojoj su nastupile ženske i muške klape iz zadarskog kraja.
Zadarske klape, njih 15, pjevalo je ispred za tu prigodu posebno osvjetljenoj crkvi sv. Roka. Svaka klapa pjevala je dvije pjesme. Tako su nam naše Garofulice zapivale Na suroj hridi i Sagradit ću kuću poli mora, dok je jedina klapa iz Ravnih kotara, ženska klapa Kandelora iz Zemunika, prisjetila gledatelje na tradicionalnu igru našeg kraja ˝Šijavicu˝. Mlada muška klapa Munita iz Zadra provela nas je ˝Kroz planine, barda i gore”, a klapa Kalelarga u kojoj pjevaju i naša dva Bibinjca, zapjevala nam je Leute moj i Jubav moja. Naši susjedi, Sukošanci otpjevali su također dvije pjesme koje se godinama prenose sa koljena na koljeno, U polju se mala i Grlica je propivala. Posebno su se istaknule Pažanke sa svojom klapom Peružini, koje su priredile zanimljivu izvedbu pjesme na njihovom dijalektu “Karanje”. Tako su gledateljima, barem na kratko, dočarale onu pravu svađu između dvije dalmatinske žene. Naša klapa Bibinje nastupila je posljednja i razgalila publiku pjesmama ˝Htio bi te zaboravit˝ i Kod lepanta sunce moje, koju je napisao ˝čuvar dalmatinske pisme ˝pokojni Ljubo Stipišić Delmata.
˝Ideja je došla želeći predstaviti sve klape sa područja zadarske županije jer ima puno klapa koje u ovom razdoblju i nemaju gdje nastupati. Poseban gušt je raditi u Bibinjama kada znamo da ovdje ljudi dobro poznaju klapsku pjesmu i da su ljudi ovdje najkritičniji prema klapskoj pjesmi. Mislim da je klapama zapravo čast nastupati u Bibinjama. Znamo da se tu više od 30 godina održava Raspivano Bibinje i da ljudi to jedva čekaju, te smo im željeli omogućiti da uživaju u klapskoj pjesmi i malo prije kolovoza. Na svakom susretu nastojimo dovesti Klapu, malo zvučniju, koju će rado poslušati i klape i publika. Dosta dugo pratim klape, kako sam na radiju vodila emisiju o klapama dobro sam upoznata s njihovim radom. Tako smo lani kao goste imali Klapu HRM Sv. Juraj, dok je ove godine izbor pao na Klapu Sinj, koju osobno jako volim, a oni su se rado odazvali pozivu. ˝ Vlatka Vučić Marasović, odnosi s javnošću Zadarske županije
Sve prisutne ugodno je iznenadilo gostovanje Klape Sinj. Klape koja djeluje više od 30 godina i zasigurno je jedna od najboljih klapa u svijetu. Nije ih trebalo dugo pozivati na bis te su nam poklonili i više od dvije pjesme. Posebno su nas nasmijali svojom izvedbom ˝Ferate˝ ili kako je oni nazivaju ˝Rera˝ u kojoj se prisjećaju kako su se njihovi sugrađani prije vozili tri sata od Sinja do Splita. Istaknuli su kako im je uvijek drago doći u naše Misto, ne samo zbog naše duge tradicije čuvanja klapskog izričaja ( Raspivano Bibinje, nap.a.), već i zbog našeg pjesnika Ante Sikirića. Kako kažu njihov posjet ne može proći bez njegove rakije i vina.
Osim što je naše goste počastio delicijama iz svoje kužine, publiku je počastio svojom novom pjesmom ˝Mozak na pašu˝, čiju je recitaciju na kratko prekinula zvonjava sv. Roka. Naši gosti, ali i svi okupljeni Bibinjci, nisu ostali uskraćeni čuti dogodovštine ˝Cote˝ ali i saznati što je to ˝Kondut˝.
Cijelu Smotru vodila je prekrasna Vlatka Vučić Marasović, koja je blistala u elegantnoj bijeloj haljini. Svi oni koji nisu mogli pisustovati ovoj smotri, već sutra na HR Radio Zadar mogu poslušati nastupe svih klapa od 20 i 15 u emisiji Poziv na bis.
[box_info]
Dotarica Cota
U maloj mižernoj potleušici od kvarat pajola živija je Šime Prčkavac i žena mu Cota.
U jednoj bandi leža je on i Cota, u drugoj tovar Ćoro. Kondut je bija zajednički.
Šime je bija grintav i prčkav čovik, pa je šempre kad je igra na karte, pločke oli voka čapa za ušku oli dobija nogu u prkno.
Cota je bila vridna, čista i poštena ženska. Priko volje udala se za Šimu Prčkavca tek toliko da ne ostane stara cura, jerbo momci je nisu tili ne zato što je bila ružna oli sačuvaj bože francava.
Kad se udala za Šimu Prčkavca donila mu je u dotu 80 paši kod Krivoga mosta i 12 stotin metri zemlje pod Vučićkon, drvenu bačvu od tri barila što ju je otac Jure , Bog ga pomilovaja, prija nego je umra, kupija u Lušarda.
Imala je kolajnu od suvoga zlata, da prostiš debelu kaj vaganela i renčine velike kaj povrslo od malo manjega sića.
Imala je puste galanterije, fiblice, puce, šustine, štipalice, firmaje i gozdeni gusti češalj , s kojin se Cota češljala i trunila gnjide.
Dotu je čuvala kaj oči u glavi da joj sačuvaj Bože ne nađe Šime, proda i popije u vinu.
Polak dote čuvala je kod matere Pauline, a polak kod Dumice Levačičke, s kojon se posestrila još u petnaestoj godini i kupila kandelu na oltar sv. Roka.
Umrla je od tisika devesto i druge.
Na zafaljenje Stare godine zakopali su Cotu, a samo dva dana poslije Šime je proda, popija i popiša dotu.
Ante Sikirić Krivin
[/box_info]
Većinu fotografija ustupila Zadarska županija.
