Nedjelja, 14. kolovoza – 20. kroz godinu
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u: 8,00; 10,30 (predvodi don Marijo
Mršić, mladomisnik ) i u 19,30 sati
Ponedjeljak, 15. kolovoza – Uznesenje BDM – Velika Gospe
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8,00; 10, 30; te u 18, 30 sati svečana
sv. Misa s procesijom.
Utorak, 16. kolovoza – sv. Roko

  • nebeski zaštitnik naše župe
    Sv. Mise u crkvi sv. Roka u: 8,00; 10,30 (s procesijom), te u 18, 30 sati
    Srijeda, 17. kolovoza
    Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19,30 sati (zajednička)
    Četvrtak, 18. kolovoza – sv. Jelena
    Sv. Misa ispred crkvice sv. Jelene u 19, 30 sati
    Petak, 19. kolovoza
    Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19, 30.
    Subota, 20. kolovoza
    Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8, 00 sati
    Nedjelja, 21. kolovoza – 21. kroz godinu
    Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u: 8,00; 10,30 i u 19,30 sati

SUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI
Ove godine održat će se susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru
pod geslom “Gore srca”. Susret će se održati 17. rujna. Sve
informacije vezane uz Susret bit će moguće pratiti na web stranici i
društvenim mrežama. Mladi koji su zainteresirani (od 14 do 30 godina)
i žele sudjelovati na ovom Susretu neka se što prije jave svome župniku
i neka pozovu svoje vršnjake. Kao župa ćemo organizirati autobus za
ovaj susret i tako se pridružiti drugim župama.
VELIKA GOSPE NA BELAFUŽI

U Zadru, na Belafuži, se posebno svečano slavi svetkovina Uznesenja
BDM (15. 08.). Toga dana Misa je u: 6, 7, 8, 9 i 10,30 sati, te svečana
Misa koju predvodi nadbiskup Želimir Puljić u 19,00 sati.
VELIKA GOSPE I SV. ROKO U BIBINJAMA
Na svetkovinu Velike Gospe Misa je u: 8,00; 10,30 i 18,30 (s
procesijom – predvodi don Igor Ikić, župnik na Puntamici)). Na blagdan
sv. Roka Misa je u: 8,00 (predvodi don Frane Šindija); 10,30 s
procesijom (predvodi don Ante Sorić), te u 18,30 sati (predvodi
Župnik). To su veliki dani za našu župu. Najvažnije je da sudjelujemo u
duhovnom dijelu. Nemojmo dozvoliti da nam ovi dani budu samo
zabava i dobra spiza. Uključite se aktivno (molitva, ispovijed, sv. Misa,
procesija, nošenje kipova, barjaka….) Vodite računa da se ne parkiraju
automobili tamo kuda prolazi procesija. Upozorite na to i goste koji su
u Bibinjama. Potaknite djecu i mlade da sudjeluju na Misi i procesiji.
Neka nam ovi danu uistinu budu na duhovnu korist i blagoslov!

Jasnoća vjerničke odluke (20. NKG)

Riječi Gospodinove što ih je zapisao Luka u Evanđelju ove nedjelje, ne
zvuče nimalo privlačno, ni umiljato: “Mislite li da sam došao mir dati
na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.” (Lk 12,51) U
paralelnom mjestu kod Mateja (10,34) upravo se kaže: “Ne mislite da
sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego
mač.” Pristaju li uopće takve riječi Isusu Kristu kojeg poznajemo kao
blagog i miroljubivog, upravo kao strpljivo trpećeg Božjeg Jaganjca
(usp. Iv 1,29) koji po žrtvi svoje smrti na križu odnosi grijeh svijeta?
Zar takve riječi ne bismo prije očekivali od nekih drugih koji su svoju
religiju, kako se to kaže, željeli proširiti “ognjem i mačem” i nisu se
plašili, primijeniti silu i voditi rat protiv svih onih, koji se njima
protive? S druge strane: upravo progonstva koja je Gospodin morao
iskusiti od svojih neprijatelja, premda nije ništa drugo pokazivao nego
volju Božju, i naviještao spasavajuću ljubav Božju, dokaz su zato, da su
se riječi Isusove obistinile najprije kod njega samoga a onda kod
njegovih učenika i svih koji njega slijede. Isus Krist stvarno traži jasnu
odluku; on traži vjeru u moć Božju i prihvaćanje dara otkupljenja. On je
po svojoj poruci i svome nastupu postao”znak osporavan” (Lk 2,34).
Od mjerodavnih velikih svećenika i pismoznanaca bio je odbačen, od
rimskog autoriteta osuđen smrću na križu. “Bog ga uskrisi od
mrtvih”(Dj 3,15), tako da su proročke riječi Pisma postale istinite:
“Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni” (Mk 12,10
s citatom iz Ps 118,22 G). I ne kaže li poslanica Hebrejima, da je Isus
“Početnik i Dovršitelj naše vjere”, da je iz ljubavi prema nama ljudima i
u poslušnosti prema svome nebeskom Ocu dobrovoljno preuzeo na sebe
svu sramotu, i sjedi “zdesna Božjeg prijestolja.
To sve pokazuje povezanost, u kojoj moramo razumjeti Isusove riječi o
ognju kojeg će baciti na zemlju (usp. Lk 12, 49) i o sukobljavanju i
podjeli koja dolazi njegovim nastupom i njegovom rječju. Nema “lakog
kršćanstva” koje je zgodno za svakoga; nema “tečaja priljubljivanja u
stvarima religije” koji ne čini nažao nikome. Svakako to nije poruka
Isusa Krista, koji se nije plašio tvrdih riječi, da uzdrma tvrda srca i
pozove grješnike na obraćenje, koji je također govorio o Božjem sudu i
upravo – kao što je to nepopularno! – o vječnom prokletstvu, koje čeka
onoga koji definitivno ne želi ući u kraljevstvo Božje, nego se protivi
Božjoj ljubavi dokraja u zlu i nevjeri.