NEDJELJA, 04. kolovoza – Osamnaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Alfredo Lisica ) te u
10:30 sati ( Pro populo). Nakon sv. Mise u 8:00 sati bit će molitva na
grobu našega branitelja + Alfreda. Molitva za naše pokojne na Novome
groblju u 18: 00 sati. Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati.
( + Ivan Ostrogonac )
Ponedjeljak, 05. kolovoza – Gospa Snježna
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( zajedničke nakane)
Utorak, 06. kolovoza – Preobraženje Gospodinovo
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Mijo Šimunić )
Srijeda, 07. kolovoza
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( + Bože Kero )

Četvrtak, 08. kolovoza
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Božidar Sikirić )
Petak, 09. kolovoza – sv. Edita Stein
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( + Miro Šindija )
Nakon sv. Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Subota, 10. kolovoza – sv. Lovre
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Rade Kalapač )
NEDJELJA, 11. kolovoza – Devetnaesta nedjelja kroz godinu
( Na današnji dan 1985. godine posvećena je crkva Velike Gospe )Iv 6, 24-35 ( 18. N.K.G. )
Ima jedna priča o bogatom čovjeku koji je umro i došao pred svetoga
Petra. Apostol Petar mu reče: ‹Sada dobro razmisli što želiš jer ovdje
svatko dobiva točno ono što sebi zaželi.› Bogati čovjek zaželi sebi veliki
zlatni dvorac, svaki dan birana jela i podrum pun zlata. I bude mu tako.
Petar ga dovede do raskošnoga dvorca. Svaki je dan dobivao po volji
jela i pića, a u podrumu je našao vreće pune zlatnika i biserja. Neko je
vrijeme bio sretan, a zatim se počeo dosađivati. Jelo mu više nije
prijalo, brojenje zlatnika ga nije zabavljalo. Nakon tisuću godina dolazi
sveti Petar natrag i upita ga je li sve u redu. Bogati se čovjek odmah
potuži da je život u dvorcu jadan i bezvrijedan. ‹Ništa se ne čuje, ništa
se ne vidi, nitko se ne brine ni za koga! Zar je ovo toliko hvaljeno nebo i
vječno blaženstvo?!
Sve je to samo jedna velika laž i obmana!› Petar sav u čudu upita: ‹Ti
stvarno ne znaš gdje se nalaziš? Uvjerio si sebe da si u nebu? U paklu,
dragi moj, ti si u paklu! To si sam sebi izabrao. Dvorac pripada paklu!›
Kako to da bogati čovjek nije shvatio da je u paklu? Zašto je umislio da
je u nebu? Dobio je upravo ono što je želio. Nije bio svjestan da će
možda nešto drugo zatrebati.
Izabrao je ono što svijet drži da je najvažnije: bogatstvo, posjed,
potrošnja, uspjeh. Što mu još nedostaje? Kako to da mu nisu dovoljna
ispunjenja koja nudi ovaj svijet? Zašto mu više ništa ne prija? Zašto
nema smisla? Zašto mu je dosadno? I zašto sve samo izgleda kao da je
nebo?
Ova priča govori o nedovoljnosti, o traženju smisla, o gladi iznutra, o
praznini koja boli. Ljudska duša dnevno prolazi kroz pakao na zemlji
koji je stvoren upravo materijalnom opsesijom i dezorijentacijom
modernoga čovjeka. Čovjek pogubi dušu jer se dade zavesti lažima
modernoga svijeta putem medija, obećanih umjetnih rajeva, bilo da se

zovu blagostanje, droga, uživanje u seksu… Čovjek podlegne tomu, tu
iluziju uzme zdravo za gotovo. “Pakao je veoma živ u patnjama
današnjeg svijeta”, tvrdi Denis de Rougemont.
Ja sam kruh života; tko k meni dolazi, neće ogladnjeti, i tko u mene
vjeruje, neće ožednjeti. (6,35) U biti svaki je čovjek u nutrini gladan,
žedan. On se želi nasititi.
I ako se ne može nahraniti pravom hranom, onda traži druge načine da
zavara svoju glad. I ako se glad duše ispuni kojekakvim stvarima, mi u
stvari zavaravamo sami sebe i priječimo Boga da uđe u naš život.
Kao što fizički želudac zna zaboljeti, tako zna oboljeti duša, duhovni
želudac, ako se u njega stavlja štošta, a ne pravi sadržaji. Srce nije
ispunjeno i onda čovjek kupuje i ovo i ono.
U toj praznini koja je u čovjeku po naravi, prilika je da se rodi čežnja za
Bogom, za nečim što će trajno ispuniti čovjeka! Samo Bog može
ispuniti veliku prazninu.
Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život
vječni… (6, 27) Kako bismo prihvatili Isusa kao hranu vječnoga života,
moramo prije toga osjetiti glad za takvim životom, otvorenost za onu
drugu stvarnost, stvarnost Boga.
Najvažnija životna namirnica za dušu jest ljubav. Stoga vrlo ranom
oznakom za zajedničku spomen gozbu kršćana pripada riječ ‘agape’,
grčka riječ za ljubav. Ona povezuje bogoslužje i služenje čovjeku.
Nebeski kruh ljubavi hrani dušu i tijelo.

ZDRAVO ROKO ODVJETNIČE, SLAVNI BOŽJI UGODNIČE!