RASPORED BOGOSLUŽJA – GODINA B
NEDJELJA, 07. srpnja – Četrnaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Damir Lisica ) te u 10:30
sati (Pro populo). Molitva za naše pokojne na Starome groblju u 18:30
sati. Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati ( + Pere Bugarija )
Ponedjeljak, 08. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( zajedničke nakane)
Utorak, 09. srpnja – bl. Marija Petković
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Anka )
Srijeda, 10. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( + Andrija Lisica )
Četvrtak, 11. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( za + iz plemena Čaparini )
Petak, 12. srpnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( + Mladen, Šime i Oliva )
Nakon Sv. Mise bit će Euharistijsko klanjanje ( prije Mise i za
vrijeme klanjanja biti će prilika za sv. Ispovijed )
Subota, 13. srpnja – Majka Božja Bistrička
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Pina i Stipe )
NEDJELJA, 14. srpnja – Petnaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Ivanica i Jakov ) te u
10:30 sati (Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Križo i Danica )
ŠKAPULAR – KARMELIČANKE BSI
U srijedu 10. srpnja ili u četvrtak 11. srpnja u 20:00 sati biti će susret za
sve one koji žele primiti škapular. Predavanje će se održati u dvorani
kod časnih sestara. Podjela škapulara bit će 16. srpnja na blagdan Gospe
Karmelske u 19:00 sati u crkvi Velike Gospe.
- NEDJELJA KROZ GODINU
To je morao biti gorak dan za Isusa: dan, kad je on već u to vrijeme bio
poznat, na sva se usta govorilo o njemu i ponovno se vratio u Nazaret,
došavši u posjet svome zavičaju. Bilo kako bilo, ponosni su bili na
njega, sina svoga grada, na toga Isusa, na njegov ugled i slavu o kojoj se
širio glas od usta do usta. Ali u isto vrijeme bili su kritični,
neprijateljskog mišljenja: Za koga on sebe drži? Mi ga poznajemo od
djetinjstva. Poznajemo njegovu obitelj, njegovu rodbinu, koja živi ovdje
kod nas. Vjeruje li taj Isus da bi on bio nešto bolji? “Nije prorok bez
časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu!” Tako Isus
sažeto izlaže svoje dojmove. Ta je riječ postala poslovica. To se osobito
obistinjuje kod nas Hrvata. Mnogi poznati Hrvati bili su poznati u tuđini
prije nego li ih se počelo cijeniti u domovini. Zašto neprihvaćanje Isusa
od ljudi koji su ga dugo poznavali? Vjerojatno stoga, jer su mislili, da
ga znaju. Upravo stoga, jer je bio “jedan od njih”, nisu mogli vjerovati,
da je on veći od njih. Umjesto da se raduju Božjim darovima, koji su u
njemu očigledno bili na djelu, oni se neljubazno ponašaju da on nije kao
oni. Današnje Evanđelje prigoda je za razmišljanje o situaciji kršćanstva
u Europi i kod nas u Hrvatskoj. Mi smo doduše ponosni na naše velike
povijesne spomenike, katedrale (Zagreb, Split, Đakovo…)i ustanove, na
naše samostane i lijepe krajolike, u kojima nam često stare crkve
pružaju slikovit pogled. Mi rado pokazujemo našu kulturnu baštinu
turistima i predstavljamo je u sjajnim prospektima. Ali kako je onima
koji vjeruju u to što ta umjetnička djela predstavljaju? Kako se osjeća
netko koji potpuno živi u svojoj kršćanskoj vjeri? Ne događa li se
katkad u današnjoj Europi, u našoj Hrvatskoj da je stranac? Kako dolazi
do toga? Kako je došlo tada u Nazaretu do masovnog neprihvaćanja
Isusa? Vjerujem da se tu pokazuje moć predrasuda. Vjeruje se da se to
već prije znalo. Misli se, da se unaprijed može prosuditi. Nije dopušteno
iznenađenje. Za sve ima gotov okvir u koji se može drugoga ugurati.
Ljudi u Nazaretu mislili su, da Isusa već dobro poznaju, da su o njemu,
njegovoj majci i njegovoj rodbini već odavno mogli stvoriti svoj sud.
Dojma sam da je i s kršćanstvom kod nas tako. Nagomilale su se
predrasude! Predrasude osljepljuju za novo! U našoj ljudskoj povijesti
ima različitih pokušaja da se umanji Isusovo čovještvo. Mnogima nije
moglo ući u glavu da je Isus morao učiti i biti razočaran, da je morao
spavati, jesti i piti, da je mogao imati strah i ne osjećati blizinu Očevu. S
nama ide i moguća ljutnja zbog vrlo ljudske Crkve i ne uvijek
dojmljivih zajednica. Znakovi kruha i vina koji se nalaze posvuda na
stolovima ljudi, mnogima su prejednostavni, da bi u tome spoznali tajnu
vjere, da bi nam u tome trebala biti dana ljubav našega Boga, da to bude
novi savez u kojem trebamo naći mir s njime i međusobno. Zašto Bog
izabire taj govor za nas: da On šalje svoga Sina u čovjeku Isusu,
jednome od nas? Zašto Isus izabire tako jednostavan govor ljudske
gozbe s kruhom i vinom, da bi u tome bi s nama i u nama živio? To je –
kao kod Isusovih čuda – govor ljubavi, koji ne želi nadjačati, pobijediti,
nego prosi odgovor naše vjere. Naš Bog ne želi nas učiniti malenima
svojom veličinom, nego nas želi privući svojom ljubavlju. To je njegov
dar, ako se ne ljutimo na to, nego zahvaljujući i klanjajući se u tome
nalazimo našu radost. S radošću tvrdim, da se sve više ljudi dade
iznenaditi kršćanskom vjerom. Oni otkrivaju Isusa, i gledaju njega i
Crkvu novim očima. Kršćanstvo koje je postalo strano – postaje novost
doživljaja! Budimo zahvalni da nas Bog vodi dobrim putem, i ne
osuđujmo druge, nego ih prihvatimo srcem, kad molimo i svetu misu
slavimo.Naša vjera i naša ljubav donijet će bogat rod za vječni život;
tada će se dogoditi stvarno čudo milosti, oni su veći nego to što se
predstavlja zemaljski čudesno.
