NEDJELJA, 11. kolovoza – Devetnaesta nedjelja kroz godinu
( Na današnji dan 1985. godine posvećena je crkva Velike Gospe )
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Marija Šindija ) te u
10:30 sati ( Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00
sati. ( + Grgo i Ivka Šimunić )
Ponedjeljak, 12. kolovoza – Prvi dan trodnevnice
Krunica u crkvi Velike Gospe u 18:30 sati te sv. Misa u 19:00 sati
(zajedničke nakane)
Misu predvodi don Zoran Gložinić – svećenik Varaždinske biskupije
Utorak, 13. kolovoza – Drugi dan trodnevnice
Krunica u crkvi Velike Gospe u 18:30 sati te sv. Misa u 19:00 sati
( + Ante Sikirić)
Misu predvodi don Zoran Gložinić – svećenik Varaždinske biskupije
Srijeda, 14. kolovoza – Treći dan trodnevnice ( Maksimilijan Kolbe)
Krunica u crkvi Velike Gospe u 18:30 sati te sv. Misa u 19:00 sati
( + Blaž Lenkić)
Misu predvodi don Zoran Gložinić – svećenik Varaždinske biskupije
Četvrtak, 15. kolovoza – Uznesenje Blažene Djevice Marije
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00; ( + Gašpica Kero) 10:30; te u
18:00 sati. Nakon večernje sv. Mise bit će procesija sa Gospinim
kipom.
Petak, 16. kolovoza – sv. Roko, zaštitnik župe Bibinje
Sv. Mise u crkvi sv. Roka u 8:00; ( + Zlata – Marija i Marijan
Šindija) 10:30; te u 19:00 sati. Sv. Misu u 10:30 sati sa procesijom
predvodi don Tomislav Dubinko, župnik župe sv. Ante
Padovanskog na Smiljvcu.
Subota, 17. kolovoza
Sv. Misa ispred crkve sv. Jelene u 19:00 sati ( + Stipe Skorić)

NEDJELJA, 18. kolovoza – Dvadeseta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Olga Lisica ) te u 10:30
sati ( Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati.
( + Rade Grujević )SVETI ROKO

Sveti Rok je rođen 1295. god. u francuskom gradu Montpellieru. Prema
predaji, roditelji su mu bili pobožni plemići – otac Ivan i majka Liberija
– koji nisu dugo mogli imati djecu, ali ih je Bog u poznim godinama
blagoslovio sinom Rokom. Svoju vjeru, zahvalnost i ljubav prema Bogu
i bližnjima, nastojali su usaditi u sina, što je on to i pokazao u narednim
godinama svojega života. Naime, osim što je imao na tijelu biljeg u
obliku križa, pa su ga smatrali odabranim od Boga, kad su mu roditelji
umrli, prije no što je sveti Rok navršio dvadeset godina života, prodao je
svu svoju imovinu i podijelio siromasima, postao franjevac, te se uputio
na hodočašće u Rim. Kako je završio tadašnji medicinski studij, osjećao
je unutarnju potrebu pomagati oboljelima od kuge, kojih je u ono
vrijeme bilo puno, pa se tako na putu zaustavio u  gradovima
Aquapendente i Casena, kako bi u njihovim bolnicama i
ubožnicama dvorio okužene. Prema predaji, po njegovoj molitvi više je
oboljelih i ozdravilo. Nakon hodočašća u Rimu, gdje je proboravio tri
godine, vraćajući se kući, hodočastio je i u neka druga mjesta, te se na
jednak način brinuo za oboljele od kuge. Tako je stigao i u Piacenzu, ali
se ondje i sam zarazio, te je kao okužen istjeran iz grada. Stoga je
otišao u šumu i ondje se hranio biljem, a vodu je pio iz vrela koje je
poteklo u njegovu skrovištu.

Slikari i umjetnici ga vole prikazivati sa psom, a poradi legende koja
kaže kako je svetom Roku svakodnevno jedan lovački pas dolazio i
donosio mu kruh, a također mu je lizao rane, kako bi mu olakšao patnje.
Prema nekima, vlasnik psa, neki grof imenom Gottardo Palastrelli,
slijedeći životinju, otkrio je svetog Roka i doveo ga u svoju kuću,
brinuo se za njega, te je svetac ozdravio. Drugi će pak reći kako je taj
plemić, koji nije držao do vjere, slučajno sreo svetog Roka u šumi, te je
s njim zapodjenuo razgovor, a sve je završilo tako da je sveca doveo
svojoj kući i brinuo se za njega dok on nije ozdravio, a sam se grof
obratio. Potom je sveti Rok krenuo svojoj kući, ali kako ga je bolest
potpuno fizički izmijenila, njegovi ga sumještani nisu prepoznali, nego
su mislili da je špijun, a njegov ga je ujak, tadašnji sudac, iz razloga
neprepoznavanja bacio u zatvor, gdje je proveo narednih pet godina.
Ponovno je obolio od kuge i na samrti je svećeniku otkrio tko je. Umro
je 16. kolovoza 1327. god., a predaja kaže kako se u njegovoj ćeliji
odmah pokazala posebna svjetlost i pronašao ovaj zapis:
“Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć sv. Roka, sluge Božjega, bit će
iscijeljeni.” Po njegovu zagovoru ubrzo su se počela događati
ozdravljenja i druga čudesa, a njegovo se štovanje brzo proširilo najprije
u južnoj Francuskoj i Italiji, a kada je u drugoj polovici 15. st. u
Veneciji ponovno izbila kuga, utemeljena je njegova bratovština, te se
odande njegovo štovanje proširilo po Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj, kao i
po cijeloj Europi. Posebno se štovao kao zaštitnik od kuge, pa je na
takav način potisnuo i kult svetog Sebastijana, koji se također časti kao
zaštitnik od te bolesti. Kako je kuga jenjavala, tako je i štovanje svetog
Roka u narednim stoljećima slabjelo, ali kad se u 19. st. pojavila
pandemija kolere, ponovno se vraća i njegovo štovanje. U najnovije
vrijeme zazivaju ga kod bolesti AIDS-a. Štuje se, dakle, kao
zaštitnik oboljelih od zaraznih bolesti, a posebno kuge i kolere, kožnih
bolesti i osipa, invalida, kirurga, hodočasnika, ljekarnika, grobara, krivo
optuženih osoba, a također je zaštitnik pasa i bolesne stoke. Vinogradari
ga zazivaju u pomoć kod obrane od filoksere, male uši koja
uništava lozu i opustošuje vinograde. Kao svetac, sveti Rok je
vrlo omiljen u našem narodu, što se vidi i iz postojanja većeg broja
molitava, kao i u brojnim hodočašćenjima u svetišta koja su mu
posvećena.