Nedjelja, 13. veljače – 6. nedjelja kroz godinu
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8,00; 10,30 i u 17,00 sati
Ponedjeljak, 14. veljače
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 17,30 sati (zajedničke nakane)
Utorak, 15. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17,30 sati
Srijeda, 16. veljače
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 17, 30 sati
Četvrtak, 17. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17,30 sati, a zatim euharistijsko klanjanje
Petak, 18. veljače
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 17, 30 sati, a nakon Mise u kripti će biti susret za biblijsko-liturgijsku grupu (svatko može prisustvovati)
Subota, 19. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8, 00 sati
Nedjelja, 20. veljače – 7. nedjelja kroz godinu
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8,00; 10,30 i u 17,30 sati
Gora ili polje? – Siromašan ili siromašan u duhu?
Blažen i siromašan – kako to pristaje jedno uz drugo? Biti bogat i biti sretan – čini se da to bolje pristaje. Ipak Isus to ozbiljno poriče: “Jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! I nastavlja: Isus naziva blaženima gladne, žalosne i progonjene. Ali, jao vama koji ste sada siti, koji se sada smijete i koji ste hvaljeni od ljudi. Vaša budućnost ne izgleda dobro. Isus je to često govorio ljudima na mnogim mjestima. Bilo na gori ili u polju. Mogli bismo upitati: kako su ljudi reagirali? Zar nisu protestirali? Zar se nisu pobunili zbog ovih obrata vrijednosti? Izgleda da su slušatelji njegove riječi prihvaćali kao veliku utjehu, kao jednu novu nadu. Jer većina tih ljudi koji su dolazili izdaleka da ga čuju, da ga vide, bili su veliki siromasi, malo su se smijali, jedva su imali što za jelo i trpjeli su pod nasilnom rimskom vlasti. Za njih su Isusove riječi bile obećanje potpune radosti: jednom će biti dobro! Siti i bogati ostat će praznih ruku! Što je to tako krasno u siromaštvu? Zašto je blagostanje tako loše? Zar Bog ne želi da nam ide dobro? Kaže se za grčko-rimska božanstva da su ona bila zavidna sreći ljudi. Ali Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog Isusa Krista je li on kvarilac igre, stalno je zavidan i ništa nam ne daje priuštiti? Jednu takvu sliku o Bogu Isus sigurno ne želi naviještati, a također ni evanđelisti. Ne ide se za tim da se hvali siromaštvo, nego siromasi! Ne da se hvali glad, nego gladni! To je velika razlika! Niti siromaštvo, niti glad, niti žalost nisu idealno stanje, kojega Bog i njegov Mesija hvale. Ne ide se za tim da se teži siromaštvu, nego da se pobijedi siromaštvo. Stoga će biti rečeno da njima pripada kraljevstvo Božje, da su dakle oni kraljevska djeca Božja. Stoga će biti rečeno gladnima, da će biti pobijeđena njihova glad i isto tako bit će rečeno žalosnima da će se oni utješiti i smijati. Isusova blaženstva koja Luka vjerno prepričava, hvale siromahe, gladne i žalosne, jer je njihova nevolja pobijeđena! Bog ne ljubi nevolju siromaštva, nego siromašne! Drukčije će ovo evanđelje biti čitano u našem vremenu. Jeftina utjeha! Tako je bilo predbacivanje Karla Marxa kršćanstvu, općenito religiji: vi obećajete siromasima bolju budućnost u nebu! A ne mijenjate ništa glede nevolja na zemlji! Umjesto da siromašne hranite budućim nebom, vi ih trebate mobilizirati, da se sada bore protiv svoje bijede, protiv tlačenja i iskorištavanja. I Friedrich Nitzsche, filozof “mrtvoga boga”, predbacio je Isusu, da je on poticao zavist prema uspješnima, zdravima, jakima, jer je nazvao blaženima siromašne, slabe, bijedne. On je vidio kršćanstvo kao religiju “siromašnijih” koji bolje stojećima ne dopuštaju njihovu sreću. Na oba prigovora možemo dati dva odgovora. Prvi odgovor: ima na žalost još uvijek siromaha, gladnih, žalosnih, progonjenih. Isus njima kaže: Bog vas nije zaboravio! Vi ste u njegovom srcu. On će otrti sve vaše suze. On će vam darovati sreću, koja vam je sada uskraćena. Drugi odgovor dali smo mi. Ako Isus proglašava nevoljne
PROČELNIK KONGREGACIJE ZA SVECE O STEPINCU
Svečanim euharistijskim slavljem u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu kojim je predsjedao kardinal Marcello Semeraro, prefekt Kongregacije za kauze svetih, uz koncelebraciju mons. Giorgia Lingua-e apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj te dvadesetak svećenika, hrvatska rimska zajednica 9. veljače proslavila je blagdan kardinala mučenika blaženog Alojzija Stepinca.
Na početku euharistijskog slavlja rektor Zavoda i crkve sv. Jeronima prečasni Marko Đurin svoju dobrodošlicu i pozdrav izrazio je sljedećim riječima: „Skupili smo se večeras oko oltara Gospodnjega potaknuti svijetlim primjerom svetosti našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog, u predvečerje 62° godišnjice blažene smrti ovoga velikog čovjeka vjere i pastira Crkve, mučenika za jedinstvo Crkve, osobe duboke duhovnosti i velikog branitelja ljudskih prava“.
Kardinal Semeraro u prigodnoj homiliji osvrnuo se u prvom redu na biblijska čitanja povlačeći paralele sa životom blaženog Stepinca. Na poseban način istaknuo je kako je mučenikov život bio zrcalo u kojem se ogledao Kristov život i samim time i nama primjer za nasljedovati. Nadalje, na temelju evanđeoskog odlomka koje je govorilo o zrnu koje ako ne umre ne daje ploda kardinal je naglasio upravo mučeničku smrt blaženog Stepinca kao konkretan primjer ispunjenja te Isusove parabole. Odmičući se od liturgijskih čitanja kardinal Semeraro podsjetio je okupljene vjernike na riječi i razmišljanje sv. Ivana Pavla II. prigodom Stepinčeve beatifikacije. Sveti Papa naglasak je stavio na četiri stožerne točke koje su resile Stepinčev život: vjera u Boga, poštivanje svakoga čovjeka, ljubav prema svima koja ide do opraštanja, jedinstvo Crkve koju predvodi Petrov nasljednik. Nadalje, prisjetio se i poruka koje je papa Benedikt XVI. izrekao o tome crkvenom velikanu sa njegova groba u Zagrebu prilikom svoga apostolskog putovanja 2011. godine. Na poseban način naglasio je definiciju koju je Benedikt XVI., još kao kardinal, izrekao o Stepincu u Rimu u crkvi sv. Jeronima 1998. godine: a to je da je bio Božji odvjetnik na zemlji koji je branio pravo čovjeka da živi s Bogom, koji je branio Božji prostor ovdje na zemlji. Spomenuo se potom i riječi sv. Ivana XXIII. na dan Stepinčeve smrti. Na koncu podijelio je sa okupljenom zajednicom i svoje osobno iskustvo blaženog Stepinca. Prisjetio se svojih sjemenišnih dana kada su sa velikim zanimanjem kroz dostupni tisak pratili život i uzničke dane blaženog mučenika te kako im je on bio uzor i primjer kao mladim školarcima i svećeničkim kandidatima. Spomenuo se i svoga posjeta Zagrebu prije nekoliko godina dok je kao biskup Albana bio sa bogoslovima u Hrvatskoj. Tada je i sam osobno ostao udivljen mnoštvom naroda koje je običnim radnim danom molilo kod Stepinčeva groba.
