NEDJELJA, 14. travnja – ( 3. Uskrsna )
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00; te u 10:30 sati
Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
Ponedjeljak, 15. travnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati (zajedničke nakane )
Utorak, 16. travnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati
Srijeda, 17. travnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati
Četvrtak, 18. travnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati
Pogreb pok. Vesne – majke našega župnika don Valtera u 16:00 sati
na mjesnom groblju u Privlaci
Petak, 19. travnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati
Subota, 20. travnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati
NEDJELJA, 21. travnja – (4. Uskrsna)
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00; te u 10:30 sati
Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
POSLJEDNJI ISPRAĆAJ + VESNE – MAJKE NAŠEGA
ŽUPNIKA DON VALTERA
U četvrtak, 18. travnja bit će posljednji ispraćaj + Vesne – majke našega
župnika don Valtera. Sprovodni obredi započet će u 16:00 sati na
mjesnom groblju u Privlaci. Neka joj Gospodin bude vječna nagrada.
Počivala u miru Božjem!
Gospodine, Bože moj, ti svojim Duhom proničeš sve, pa i dubine moga
srca. Daruj mi mudrost da tvoju riječ mogu primiti u svakodnevnom
životu, razum da spoznam tvoj put, da te uvijek mogu slijediti. Daj mi
znanje da uvijek tražim ono što je gore, da ne protratim svoj život
tražeći samo ono što je zemaljsko. Ispuni moj um darom savjeta da
pronađem istinu koju ću darivati drugima, ispuni me pobožnošću da te
ljubim, moj Bože svim srcem i da ti se klanjam u Duhu i Istini. Daj mi
jakost da stojim čvrsto i hrabro kad dođu đavolski napadi svijeta i tijela.
Na kraju obdari me i strahom Božjim da nikada ne odem od tebe, već da
ti ostanem blizu uvijek, u vrijeme radosti i u vrijeme tuge. Uvijek i u
svemu daruj mi svoje misli, Spasitelju, da mogu kročiti prema tvome
kraljevstvu čineći tvoju svetu volju.
Vi ste tomu svjedoci
Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša, kaže apostol Pavao. S
Isusovim uskrsnućem stoji ili pada kršćanska vjera. Kad bi danas u
Jeruzalemu našli grob i u njemu sa svom sigurnošću kosti Isusa iz
Nazareta, tada bi sveukupna kršćanska vjera bila pobijena. Zašto je to
tako važno? Zar ne bi bilo dovoljno vjerovati da Isus na bilo koji način i
dalje živi kod Boga, tako kao što mi mislimo i nadamo se za naše
pokojne? Mi molimo za njih da nađu i prime mir, vječni život kod
Boga. Čemu tada još tjelesno uskrsnuće? Zašto bi trebala radosna vijest,
da će i tjelesa mrtvih opet oživjeti? Zar nije dovoljno da je duša dospjela
k Bogu? Nije ništa neobično da je Isus umro. Neobičan je bio samo taj
strašni način na koji je umro: raspinjanje. On bi u svakom slučaju umro,
možda tek nakon mnogo godina kasnije, u dubokoj starosti. Smrt je
sudbina svih nas. Isus je prihvatio nju na sebe kao dio ljudske prirode.
Po njegovom uskrsnuću sve je u njegovom životu i smrti dobilo novi
predznak, novi smisao. Što je smisao uskrsnuća? Najprije: ono je božje
da i amen Isusu. “Bog ga je uskrisio” znači: Bog je njega potvrdio,
ovjerio. Ono što je Isus govorio, nisu bile prazne riječi, nego Božja riječ
nama ljudima. Mi se možemo osloniti na tu riječ i na njoj graditi. To je
riječ čiju je vrijednost Bog potvrdio za sve ljude. Odatle slijedi ono što
je Isus na dan uskrsnuća rekao prestrašenim apostolima: u njegovo ime
propovijedat će se svima narodima, da se obrate i da im se grijesi
oproste. Isusovo uskrsnuće bilo je početak misije, poslanja kršćanstva
diljem svijeta. Tko danas kaže “misija”, odmah dobiva registar
sramotnih djela kojima se predbacuje sve ono što se pod tim imenom
odvijalo. Uvijek iznova treba se suprotstaviti: Je li to bila misija,
Isusovo poslanje koje je on mislio? Otprilike to što su Evropljani činili
Indijancima Sjeverne i Južne Amerike? Ne, sigurno ne! Ali tamo, gdje
su kršćani stvarno živjeli i učili Evenađelje, tamo su donijeli
ozdravljenje, mir, čovječnost. Koliko je mnogo čudesnih plodova
donijela prava misija u Isusovom duhu! Treće što proizlazi iz Isusova
uskrsnuća. Današnje evanđelje naglašava, da uskrsnuli nije bio nikakav
duh, nego da je imao pravo tijelo na kojem su bile vidljive rane čavala
na rukama i nogama. To stvarno bijaše njegovo zemaljsko tijelo, iako ne
više u zemaljskom stanju.