NEDJELJA, 16. lipnja – Jedanaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Tomislav Šindija ) te u
10:30 sati (Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Tereza Šimunić )
Ponedjeljak, 17. lipnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati ( zajedničke nakane )
Utorak, 18. lipnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Joska i Mile Gregov )
Srijeda, 19. lipnja
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Pavica Šimunić )
Četvrtak, 20. lipnja
Sv. Mise u crkvi sv. Roka u 19:00 sati ( + Ana Babić )
Nakon sv. Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Petak, 21. lipnja – sv. Alojzije Gonzaga – zaštitnik mladeži
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Petar Šindija )
Subota, 22. lipnja
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati ( + Dragan Lisica Taka )
Nakon sv. Mise bit će molitva na grobu našega branitelja
NEDJELJA, 23. lipnja – Dvanaesta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Ljubica Šindija ) te u
10:30 sati (Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Dinko Lisica
ŽENIDBENA NAPOVIJED
Na sakrament sv. Ženidbe pripremaju se: NIKOLINA LISICA, rođena
- u Zadru od oca Nediljka i majke Milene rođ. Vuica iz naše župe i
LOVRO VIDAIĆ, rođen u Zadru od oca Lea i majke Brankice rođ. Pera
iz župe Kraljice Mira – Stanovi. Vjenčanje je 22. lipnja u crkvi sv. Roka
u 17:30 sati.
SUSRET MINISTRANATA
U petak 21. lipnja u crkvi Velike Gospe s početkom u 19:30 sati bit će
susret naših ministranata i njihovih roditelja uoči nadbiskupijskog
susreta ministranata koji će biti u Vrani 22. lipnja. Program susreta u
Vrani: Kateheza, klanjanje, sportska natjecanja, ručak, kviz.
ZADARSKA NADBISKUPIJA – HODOČAŠĆE
Godišnje hodočašće Zadarske nadbiskupije bit će od 17. do 19.
listopada 2024. Hodočasti se bl. Mariji Propetoga Petković u Blato na
Korčulu, hrvatskim svecima i blaženicima u ‘Zaljev svetaca’ u Boku
Kotorsku (sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Gracija
iz Mula) i na otočić Gospe od Škrpjela te sv. Vlahi u Dubrovnik.
Rast kraljevstva Božjeg
Svetopisamski tekstovi današnje nedjelje povezani su s
iskustvom rasta i sazrijevanja u prirodi. Rast biljaka i stabala,
ali također životinja i ljudi izvršava se gotovo neprimjetno. Dan
za danom prolazi, i brže nego se opaža, iz male biljke nastaje
grm ili stablo.
Slično je i s rastom kraljevstva Božjega, kaže Isus u Evanđelju.
Kraljevstvo Božje raste u srcima ljudi, i tu također ostaje dugo
skriveno, dok se malo-pomalo pokazuju njegovi plodovi i
konačno od Boga bude darovano dovršenje u nebu.
Ako Isus u svezi kraljevstva Božjega i ljudskoga života postavlja
takve poredbe, tada nam želi pomoći za dublje razumijevanje
važnih istina. Prije svega to je pogled pun nade na naš život
koji nam je ovdje saopćen: čovjek ne živi uprazno, mi ne
idemo samo prema smrti, nego konačno i istinski prema
dovršenju s one strane smrti u vječno Božje kraljevstvo. Tko
vjeruje u Krista i vrši djela ljubavi, on je kao dobro stablo, koje
dozrijeva i donosi plodove za kraljevstvo Božje.
Upravo to pouzdanje iz vjere, koje je utemeljeno na dubokom
povjerenju u Boga, može nas kao kršćane učiniti spremnima i
sposobnima, da ljudima koji su u traženju i koji možda ne
vjeruju, saopćimo pravu nadu. Nijedan čovjek nije isključen iz
Božje ljubavi. Bog sam ide grešnicima i zove ih na obraćenje.
Bog želi da svi budu spašeni, i nitko nije zauvijek izgubljen.
Stoga apelira na našu slobodu za dobro, ali nas u tome ne
prisiljava. Osim toga Isus nam u prispodobi o rastu kraljevstva
Božjega pokazuje, kako je važna strpljivost u našemu životu.
Velike stvari ne događaju se jednostavno od danas na sutra;
one trebaju dugu i dobru pripremu. Tko kasnije želi živjeti
dobro u braku i udariti temelj svojoj obitelji, ali isto tako tko
dohvaća duhovni poziv kao svećenik ili đakon, redovnik ili
redovnica, taj već puno prije polaže temelje. Odlučujuće je tu
doprinos dobroj obitelji u kojoj djeca doživljavaju bitnu
zaštićenost za svoj život kao i da primaju potrebnu orijentaciju
kako u vjeri u Boga tako i u povezanosti s Crkvom.
Sigurno je da moramo u životu računati i s poteškoćama i
udarcima na dobro. To nas ne treba obeshrabriti, nego
naprotiv u nama izazvati još veću zauzetost i povjerenje u
Boga. Ujedno može rasti naša poniznost, budući da smo
iskusili slabost naših vlastitih snaga.
