NEDJELJA, 18. kolovoza – Dvadeseta nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Olga Lisica ) te u 10:30
sati ( Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati.
( + Rade Grujević )
Ponedjeljak, 19. kolovoza
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe 19:00 sati (zajedničke nakane)
Utorak, 20. kolovoza
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati (+ Darko Kurtović)
Srijeda, 21. kolovoza
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati (+ Mladen, Šime i Oliva)
Četvrtak, 22. kolovoza – BDM Kraljica mira
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati (+ Venci Kero Tapun)
Petak, 23. kolovoza
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 19:00 sati (+ Mirjana Lisica)
Nakon Mise bit će klanjanje
Subota, 24. kolovoza – sv. Bartol apostol
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati (+ Dinko Sorić )
NEDJELJA, 25. kolovoza – Dvadeset prva nedjelja kroz godinu
Sv. Mise u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati ( + Kata – Rina Šindija ) te u
10:30 sati ( Pro populo). Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 19:00 sati
( + Tomislav Šindija )NEDJELJA KROZ GODINU

Na pitanje: “Po čemu se prepoznaju kršćani?” rimski pisac Plinije u 2.
stoljeću dao je jednostavan, ali zanimljiv odgovor: Kršćani se
prepoznaju po tome što “pjevaju pjesme Kristu kao svome Bogu”.
Apostol Pavao na dva mjesta izričito poziva vjernike da od srca pjevaju
hvale Bogu: u poslanici Efežanima: Razgovarajte među sobom
psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite
Gospodina u svom srcu! (5,19-20); u poslanici Kološanima: U svakoj se
mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima,
pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! (2,16-31) Tko sam ili
s drugima čita psalme i pjeva duhovne pjesme puni se Duhom, jer su ti
tekstovi nadahnuti Božjom mudrošću. Suprotnost tomu, veli Pavao, jest
opijanje vinom koje se također rado čini u društvu, ali plod su takvoga
ponašanja razuzdanost i nemir. U teologiji crkvenih otaca bogoslužno
pjevanje shvaća se kao duhovna žrtva, a jednoglasje postaje simbol i
odraz jedinstva kršćanske zajednice u Bogu, i stoga ideal oblikovanja
bogoslužnog pjevanja. Svrha bogoslužnog pjevanja ne smije biti estetski
užitak. Kršćanin ne pjeva ponajprije da bi ugodio svojim ušima, nego da
bi kroz ugodu sluha lakše primio sadržaj svete riječi. Bogoslužno
pjevanje treba poticati dušu na pobožnost i božanske osjećaje. Sveti
Augustin jednom reče: “Tko pjeva, dvostruko moli!” Pjevanje ispunja
cijelo ljudsko biće i pokreće sve njegove snage – duh, dušu i tijelo. Ono
otvara ljude iznutra, otvara i širi srce, te stvara topolo ozračje. Vjera
tada ima svoj zvuk, boju i dinamiku. Aktivno sudjelovanje u
euharistijskom slavlju uvijek znači i zajedničko pjevanje. Ono ne spada
samo na crkveni zbor ili neke pojedince, već se tiče svih nazočnih na
euharistijskom slavlju. Simfonija, skladno pjevanje – govori mnogo o

dotičnoj župnoj zajednici. Zajednica koja skladno pjeva snažno svjedoči
zajedništvo u vjeri. «Glazba je drugi jezik liturgije. (…) Kad naš ljudski
govor pred Bogom zanijemi, glazba može još uvijek odsvirati ono što se
ne da opisati. (…) Jer ono što riječima tek rijetko uspijeva, može dobra
glazba bez zaobilaznih putova preko intelekta i višeg obrazovanja:
dodirnuti čovjekovo srce, u radosti i tuzi, u vedrini i umoru, kao
ohrabrenje i utjeha.» (P. Kaspar, Sakramenti – jezik znakova, 96-98.)
Duh zajednice određuje se putem glazbe koja se sluša. Katkada treba
biti oprezan prema nekoj vrsti glazbe zbog sadržaja koji se tom glazbom
posreduju, a ne zbog same glazbe kao takve. Primjerice, rock glazba je
prožela kulturu mladih, ali neki glazbeni smjerovi i pjesme promiču
neodgovorni seks, drogu, alkohol i nasilje. No, s druge strane, mnogi
rock sastavi pjevaju lirske pjesme vjerskog nadahnuća. U glazbi
pojedinac susreće snagu koja uređuje ili razara njegov unutarnji život.
Lagana, vedrinom i pohvalom prožeta glazba u čovjeku čuva mir, dok
bučna, smušena i raskalašena “muzika” čovjeku oduzima volju i smisao
za život.
Pjevanje je znak životne radosti. Nažalost, često su lica vjernika na
svetim misama odsutna, depresivna, tugaljiva, bez trunka vedrine.
Možda je razlog zašto toliko mnogo mladih ne dolazi u Crkvu, jer ne
nalaze tu zajedničku radost u središtu naših zajedničkih slavlja. Ako je
Evanđelje radosna vijest, tada se radost mora vidjeti na licima vjernika.
Na misi smiju pjevati i oni koji nemaju najbolji sluh! Neka se pjeva
veselo i snažno na slavu Božju i zbog vlastite radosti! Bitno je da se
pjeva iz srca i izrazi osjećaj zahvalnosti i pouzdanja u Boga. «Pjevati u
klicanju… Klicanje je zvuk koji svjedoči da iz srca odjekuje nešto što se
ne može kazati…» (Augustin).
Tumačeći stih “Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, pjevaj Gospodinu, sva
zemljo!” (Ps 96,1), Augustin smisao izraza “nova pjesma” izvlači iz
Isusovih riječi: “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge” (Iv
13,34), i kaže da vršenje te zapovijedi jest nova pjesma koja stvara novu
zemlju. “Pjevaj i putuj!” – savjetuje sveti Augustin. Pjesma na
vjerničkim usnama izražava pobjedu radosti nad patnjom!