Nedjelja, 25. veljače – DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 sati
Svetu Misu u 10:30 sati u crkvi V. Gospe predvodi Nadbiskup
Pobožnost križnoga puta u crkvi sv. Roka u 16:30 sati
Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati
Ponedjeljak, 26. veljače
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 17:00 sati
Utorak, 27. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati
Srijeda, 28. veljače
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 17:00 sati (zajedničke nakane)

Četvrtak, 29. veljače
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati
Nakon Mise bit će Euharistijsko klanjanje
Petak, 1. ožujka
Pobožnost križnoga puta u crkvi V. Gospe u 17:00 sati te sv. Misa
Subota, 2. ožujka
Sv. Misa u crkvi sv. Roka u 8:00 sati
Nedjelja, 3. ožujka – TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Sv. Misa u crkvi Velike Gospe u 8:00 te u 10:30 sati
Molitva za naše pokojne na Starome groblju u 16:00 sati
Pobožnost križnoga puta u crkvi sv. Roka u 16:30 sati
Večernja sv. Misa u crkvi sv. Roka u 17:00 sati

Dobro je u korizmi (i ne samo u korizmi) činiti dobra djela, odreći se
ponečega, pomagati potrebite, imati srca za siromašne, doprinositi žrtve,
ne zbog žrtve i odricanja samoga, jer nije to cilj, to je sredstvo. Sredstvo
da se čistimo i oplemenjujemo, da se u dobru jačamo. Pri tome ipak ne
smijemo smetnuti s uma da to nije glavno i da mi tu nismo prvi aktivni.
Bog ima inicijativu, glavno je ono što Bog daje, što smo već primili, a
ovo što mi činimo samo je jedan mali uzvrat, znak da smo shvatili dar,
pa da i mi želimo drugima uzvratiti uzdarjem. Zato je kršćansko
odricanje ne samo kroćenje vlastite sebičnosti nego i prilika da se
otvorimo drugomu koji je u većoj potrebi, da vidimo njegovu nevolju i
priskočimo mu u pomoć. Upravo je to Bog učinio: vidio je u kakvu smo
se nevolju uvalili po grijehu, vidio je da krivnju ne možemo nositi i da
si ne možemo sami pomoći, i – pomogao nam je On. Po svome sinu
Isusu kojega nam je darovao ili bolje: koji nam se sam darovao. Eto, to
je razlog zašto korizma nije, prije svega, vrijeme žalosti i odricanja nego
radosti i primanja.

KORIZMENA AKCIJA ZADARSKE NADBISKUPIJE ZA
POMOĆ OBITELJIMA U POTREBI U ZADARSKOJ

NADBISKUPIJI

Uplata za pomoć obiteljima u potrebi može se izvršiti na sljedeći račun

Nadbiskupski ordinarijat Zadar

IBAN: HR53 24070 001 10 0041 082 Poziv na broj 02 536

Daleki i blizi Bog

(Post 22,1-2.9a 10-13.15-18; Rim 8,31b – 34; Mk 9,2-10)
Bog je puno puta neshvatljiv. To nam je jasno pokazano u priči o
“Izakovu vezanju” kako se zvala u židovskoj predaji. Abraham jednoga
dana sluša Božju zapovijed: “Uzmi svog sina…pođi na jedno brdo i
prinesi ga kao žrtvu paljenicu.” (Post 22,2). On posluša i povede svoga
sina, dvojicu slugu i magarca s drvima . Izak leži svezan na drvima na
žrtveniku. Uto se čuje Božji glas. Abraham treba žrtvovati ovna koji se
u blizini rogovima zapleo u grmu. Ovo pričanje uzbuđuje ljude svih
vremena: kakav je to Bog koji od jednoga oca tako što traži? Kakav je
to otac koji takvu zapovijed iako dolazi od Boga, želi izvesti. Puno puta
Bog nam je bliz tako da apostol Pavao može kazati: “Ako je Bog za nas,
tko će protiv nas? Ta on ni svojeg Sina nije poštedio, nego ga je za sve
nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?” (Rim 8,31 sl).
Pavao ovdje cilja na Izakovo žrtvovanje. On time daje do znanja: to što
je Bog tražio od Abrahama bio je uzor za ono za što je sam bio spreman
na Golgoti: predao je svoga Sina za sve ljude. Pavao je osvjedočen:
Božja ljubav u Isusovoj smrti približila nam se; ona nam jamči stalnu
njegovu blizinu i zajedništvo. O iskustvu Božje udaljenosti i blizine
govori nam današnje evanđelje. Evanđelist Marko najprije izvještava da
Isus po prvi puta govori apostolima da će trpjeti, da će ga zlostavljati, da
će biti odbačen i ubijen, ali će uskrsnuti. Otad se Isusovi pratioci
intenzivno bave time. Na putu Galilejom o tome razmišljaju i
raspravljaju: kako patnja? On je ipak Mesija. On treba osloboditi od
nevolje i patnje a ne da sam traži patnju. U tim pitanjima je i doživljaj
na brdu. Ono što su trojica apostola doživjeli je kao priprema za ono što
dolazi. Oni ne bi smjeli dopustiti da ih Veliki petak baci u očaj. Trebaju
razumjeti da Isusov put ne vodi u katastrofu nego Isus čini baš ono
čemu se oni nadaju od njega: on donosi oslobođenje i otkupljenje. Oni
su shvatili nakon uskrsnuća: da, tako je moralo biti; takav je bio Božji
put iako nisu na početku razumjeli. Željeno spasenje po Mesiji,
Spasitelju, nije došlo vojnom moću, ni nasiljem ni ljudskom snagom,
nego neočekivanim putem križa.