Mnogo ste puta gledali u filmovima ili čitali u knjigama priče u kojima je netko pronašao davno izgubljenu obitelj ili pronašao obitelj za koju nije niti znao da ima. Upravo se jedna takva priča odvila nedavno i to u samom Bibinju. Zahvaljujući Facebooku, volji i želji mladih Argentinki, a s druge strane Mariji i Mladenu Fuzul, obitelj koja je pred 80 godina izgubila kontakt, ponovno se spojila. Poznata glumica i top model Lorena Dias Terezinho, njena sestra Mara Dias, menadžerica hotela u Mexicu, i četverogodišnja nećakinja Vera posjetile su Bibinje, rodni grad svojeg djeda Ljubislava Fuzula, i boravile tamo dva tjedna sa svojom „novom“ obitelji.
Lorena sa svojom sestrom Marom i nećakinjom
Njihov djed bio je Ljubislav Fuzul, rođeni Bibinjac (1912.) koji se, kada je imao cca 27 godina, preselio u Urugvaj, gdje je već živio njegov brat Miro, kako bi pronašao posao i „bolji“ život. U Urugvaju, odnosno njegovom glavnom gradu Montevideu, živio je i radio nekoliko godina. Međutim, sudbina je uplela svoje prste i upoznao je djevojku, buduću ženu i baku Lorene Dias Terezinho i Mare Dias. Kako je vrijeme prolazilo, ukazala mu se bolja poslovna prilika u Buenos Airesu, Argentini, te se silom prilika tamo i preselio. I tamo se uskoro rodila i njihova majka. I tako je priča ove dvije sestre započela…
[pullquote_left]Prvi posjet Hrvatskoj, no ne i posljednji…[/pullquote_left]
Ovo je bio njihov prvi posjet Hrvatskoj, Bibinjama, no ne i posljednji. Toliko su ostale oduševljene ljepotom, predivnim morem, prirodom, opuštenošću i sigurnošću kojima odišu sva dalmatinska mjesta u svako doba dana. Dva predivna tjedna za Maru i Lorenu protekle su u trenu. Nakon što su cijelo svoje djetinjstvo slušale nostalgične priče svoga djeda o Bibinju i Dalmaciji, želja za dolaskom u Hrvatsku s godinama je postajala sve veća. Oduvijek im je bilo žao što s djedove strane nemaju nikoga i što se bilo kakva veze s nekim u Hrvatskoj nije održala. Ali, zahvaljujući internetu, nema toga što se danas ne može saznati; ali, pronaći obitelj na drugoj zemljinoj hemisferi, nakon toliko godina prekinutih kontakata, na stranom jeziku, miljama daleko,… to zvuči pomalo nerealno i nemoguće. ALi Lorena i Mara nisu posustale. Na kraju krajeva, jedino što su mogle izgubiti je samo malo vremena, a dobiti davno izgubljenu „obitelj“, saznanje o svojem porijeklu i prezimenu! I tako su krenule.
Lorena i Mara Dias u potrazi za rodbinom u Bibinjama.
Facebook, protiv kojeg danas imamo sve više i više primjedbi, pogotovo onih upućenih narušavanju privatnosti i zadiranju u identitete ljudi, ipak je u ovom slučaju pokazao svoje prednosti i svijetlu stranu povezivanja i kontaktiranja putem interneta.
Nakon dugog i mukotrpnog traženja putem Facebooka, one su uspjele. Među mnoštvom prezimena Fuzul iz različitih dijelova Hrvatske, pogotovo u Bibinju, ipak je jedna obitelj zaintrigirala Lorenu i Maru, a to su Marija i Mladen Fuzul iz Bibinja. Odlučile su ih kontaktirati i tako je sve krenulo. Iako je Marija Fuzul isprva bila zbunjena i nije joj bilo jasno zašto se dvije argentinke javljaju upravo njoj te tko su i što žele, kroz komunikaciju s njima i međusobno upoznavanje, prazna mjesta u rodoslovnom stablu Fuzul polako su se počele slagati. Na kraju, shvativši o kome se radi, oduševljenju, euforiji i sreći nije bilo kraja. Stoga su pozvali Lorenu i njenu sestru da dođu u Bibinje, a obećali im gostoprimstvo i priliku da se dvije sestre upoznaju s brojnim rođacima.
Za sve je ˝krivac˝ Marija Fuzul!
Od tada do danas prošlo je skoro dvije godine, djevojke su u međuvremenu dogovorile svoj dolazak, kupile avionsku kartu i avantura njihovog života je započela. „Kao da se knjiga, koja je desetljećima stajala na tavanu, prekrivena debelim slojem prašine i zaborava, ponovno otvorila i počela listati od početka“, rekle su djevojke. „Našoj sreći nije bilo kraja. Govorile smo si: Upoznat ćemo napokon našu obitelj, a priče našeg djeda pretočit će se u stvarnost. Zasigurno bi bio jako sretan i ponosan zbog nas“, rekle su Lorena i Mara.
[pullquote_left]Mogu razumjeti gotovo sve što ljudi govore, ali da bih što bolje razumjela, moraju pričati jako polako [/pullquote_left]
Marija Fuzul im je najviše pomogla kod upoznavanja s njihovim korijenima i porijeklom, kažu one. „Da nije bilo nje, ne bismo se uspjele spojiti s nikim. Ona nam je objasnila sve o obitelji Fuzul, precima, široj i užoj obitelji, rođacima,.. jer jedina zna dobro engleski. A kada smo došle ovdje, sve je organizirala – od obilaženja Bibinja i ostalih gradova, upoznavanje obitelji, običaja, hrane, posjeta groblju i grobu pokojnog pradjeda“, rekla je Lorena. Djed ih je, dok su bile male, naučio ponešto hrvatskih riječi, međutim Lorena je gotovo sve zaboravila. Mara je s druge strane dosta zapamtila i još je naknadno učila hrvatski, i, iako zna izgovoriti manji broj riječi, razumije gotovo sve. „Mogu razumjeti gotovo sve što ljudi govore, ali da bih što bolje razumjela, moraju pričati jako polako“, kaže Mara uz smiješak. Susret Argentinki sa svojim hrvatskim rođacima bio je vrlo emotivan tako da niti suze nisu izostale. „Sve je to bilo vrlo nestvarno za nas jer se, kada smo započele potragu putem interneta, uopće nismo nadale rezultatima. Ali eto, nikad ne reci nikad. Valjda kada nešto uistinu želiš, to se na kraju i ostvari. Tako je i s nama, sudbina je ipak htjela da posjetimo rodni kraj našeg djeda Ljubislava, a kada smo došle, tako su nas lijepo ugostili da ne želimo niti otići.“
U crkvi Sv. Roka
Njihov dolazak u Bibinje nije mogao biti bolje isplaniran, bolje reći tempiran. Osim što im je vrijeme bilo predivno, taman su se svi pripremali za najveći katolički blagdan – Uskrs. Tako su Lorena i Mara, osim boravka s obitelji, doživjele i pravu tradicionalnu proslavu blagdana, uz sve što on uza sebe i donosi –pravljenje kolača, bojanje jaja, procesija Križnog puta, blagoslov hrane, uskršnji doručak,… Koja su sve jela kušale te u čijoj su pripremi pomagale, rekla nam je Marija Fuzul. „Pripremale smo bakalar na bijelo, bojale su jaja, pokazala sam im kako se priprema uskršnja pogača. Napravila sam im da probaju naše domaće kroštule i krafne, pečene brancine i orade, … htjela sam im pokazati kako je njihov djed to radio i kako još dan danas radimo i prenosimo tradiciju. Pridružile su nam se i u procesiji križnog puta, to im je bila velika želja. Išle smo i na blagoslov hrane, doživjele su tradicionalni uskršnji doručak uz šunku, mladu kapulicu, jaja i pogaču, pekli smo janje, a uživale su i u domaćem pršutu, siru, domaćem vinu i, naravno, Maraschinu!“, rekla nam je Marija. Također, obitelj Fuzul im je pripremila male poklone koje su ponijele sa sobom u Argentinu u kojeg su „upakirali“ od svega pomalo da ne zaborave okus i miris Dalmacije.
[pullquote_left]„Đir do Dubrovnika i nazad“[/pullquote_left]
Osim što su upoznale Bibinje i Zadar, iznajmile su rent-a-car i zaputile se prema Trogiru, Splitu i Dubrovniku. „Uživale smo u svakom kilometru puta; jadranska magistrala nas se jako dojmila, stajale smo svakih nekoliko kilometara kako bismo uslikale sve te pejzaže koji doslovno oduzimaju dah.“ Posebno im se svidio Trogir, grad koji je sam po sebi spomenik kulture, a 1997. godine UNESCO ga je zaštitio kao jedinstveno dobro očuvan primjer romaničkog otočnog grada.
Lorena Dias Terezinho
Inače, dvije sestre žive odvojeno, na dva različita kontinenta – Lorena živi u Argentini, Buenos Airesu, a Mara u Meksiku, Cancunu, u kojeg se preselila zbog posla. Rođene su u Argentini, Buenos Aires, imaju još i brata, Gustava. Mara se prije 13 godina preselila u Cancun iako nije planirala. Htjela je samo otputovati na neko vrijeme, obići Meksiko, možda pronaći kakav honorarni posao. No, ispalo je onako kako se najmanje nadala. „Nisam se uopće planirala preseliti; otputovala sam zbog znatiželje i radi odmora te planirala ostati 4 mjeseca, možda se i zaposliti… Međutim, stvari su krenule drugačijim smjerom od planiranog. Pronašla sam dobar posao, nedugo nakon toga mi se rodila kćer Vera,… i tako sam odlučila ostati u Meksiku“, rekla nam je Mara.
[pullquote_left]Život u Buenos Airesu je vrlo ubrzan, opasan i skup.[/pullquote_left]
Iako na televiziji gledamo samo pozitivne strane Argentine, u kojima sve vrvi od flamenca, dobrih steakova i vrhunskog vina, realna slika je malo drugačija. „Život u Buenos Airesu je vrlo ubrzan; svi jure za poslom, nije opušteno kao ovdje i sve je jako skupo. Za osnovne namirnice mora se izdvojiti trostruko više nego ovdje. Također, Buenos Aires je ogroman grad, jako je prometan – samo u njemu živi 13 milijuna ljudi. I zato nam je dolazak u Hrvatsku bio tako velika promjena i iznenađenje, potpuna suprotnost“, kaže Lorena.
„Ali, imamo dobrih stvari“, kaže Lorena uz smijeh. „Imamo odlično vino i steakove, ipak je to naša povijest koja se njeguje već stoljećima. Ali, probale smo i vaše domaće vino i oduševile se. Nismo znale da imate tako dobro vino!“ Osim u vinu, Lorena i Mara oduševile su se i našom kavom i sladoledom u kojima su uživale skoro svakog dana za vrijeme svog boravka u Bibinjama.
Lorena Dias Terezinho glumila je u puno tv reklama
Lorena Dias Terezinho po zanimanju je glumica i top model u reklamama komercijalne televizije. Mnogo je puta dosad proputovala Europu, budući da je bila zaštitno lice u brojnim reklamnim kampanjama raznih kozmetičkih proizvoda, te je glumila u spotovima poznatih pjevača. Nije niti čudo da je spremna pozirati u svakom trenutku, ipak, to joj je posao, a nakon 11 godina iskustva, poziranje joj ide kao od šale. Reklo bi se „fotoaparat je obožava“. Lorena radi za različite agencije, i u Argentini, ali i diljem svijeta, a reklame u kojima glumi raznolike su: od onih za odjeću, piće, … do reklama za kozmetiku. „Posljednje što sam radila bilo je za jednu talijansku agenciju u reklami za cipele koja se trenutno prikazuje na talijanskoj televiziji i na internetu. Paralelno radim i 4 televizijske reklame u Buenos Airesu. Posao je dinamičan, puno putujem, volim se slikati i uživam u tome – jednostavno savršen posao za ženu!“, rekla je Lorena. Ako se zapitate koliko Lorena ima godina, sigurno nećete pogoditi iz prve. Kao i svi ostali, i vi biste joj najvjerojatnije dali unutar 25, 26 godina… Međutim, ona ima 36 godina, vjerovali ili ne.
Planiraju ponovno doći u posjet, toliko im se svidjelo i svi su ih tako lijepo ugostili da su se, kažu, „osjećale kao doma“. Također iznenadile su se kako je ovdje sve sigurno; u Argentini i Meksiku kuće imaju obaveznu zaštitu – ograde, zidove, kamere… jer je život dosta opasan. A ovdje ne. Ovdje je sve sigurno, kažu Lorena i Mara. „Bilo da riječ o centru grada ili predgrađu; možeš usred noći šetati bez straha da ćete netko pokrasti ili napasti, kuće su bez ograda, zaštitnih kamera i zidova… Sve zapravo djeluje jako primamljujuće nama koji smo naviknuli na drugačiji način života. Lijepo je znati da ovako nešto još uvijek postoji.“
„Ljudi u Argentini misle da je Hrvatska egzotična, zamišljaju je poput Italije i Grčke, ali ovdje je puno ljepše i autentičnije nego tamo jer nije toliko iskomercijalizirano. Nema tako puno mjesta u kojima možeš, kao što je tu u Zadru, usred najstarijeg trga istovremeno piti kavu, gledati u spomenike i bistro more, uživati na suncu i svježem zraku. Dosta gradova ima problema s prometom, nema dovoljno zelenila, spomenici zbog svega toga ne dolaze dovoljno do izražaja… ovdje je sve upravo suprotno, savršeno, i zato smo oduševljene. Lijepo je da se čuva i održava priroda i spomenička baština jer to će uskoro postati prava rijetkost.“
Iako su iznenađene ljepotom Dalmacije, ovo im nije prvi put da čuju za nju. Naime, Lorena i Mara bile su dosta povezane s djedom Ljubislavom. Dok su bile male, često im pričao o Dalmaciji, njenoj ljepoti i običajima. Svojim ih je pričama u potpunosti uvjerio o njenoj ljepoti, a sada su se u sve to i osobno uvjerile vidjevši Dalmaciju uživo. „Nije pretjerao u svojim pričama“, kažu sestre. „Dapače, bio je čak i preskroman.“
autor: Karla Šorić
