Evo najbolje je o Marinovim slikama napisao ZVONKO ČULINA dipl. Povjesničar umjetnosti
– Slikar, odnosno umjetnik širih, dakle i glazbenih obzora – Marin Bralić, čovjek obdaren muzama i inspiracijama tonova i boja; koji započe svoj umjetnički kod i hod negdje od početka Domovinskog rata, promišlja i stvara teme i dileme bolje rečeno idile i ideje karakteristične i specifične za izvor, domaći ambijent, mjesto rođenja, postanka i opstanka – svoje Bibinje – prostor očeva i pradjedova koji mu je dat u nasljeđe, sad nam se evo kroz svoja djela i sve umjetničke uratke obznanjuje i objelodanjuje… Ova njegova šesta po redu samostalna izložba u predvorju mjesne Osnovne škole Stjepan Radić kroz kroki-prikaz i kroz pojedine slike svih mu izraza, objedinjuje nekoliko različitih ciklusa, odnosno faza, od početka stvaranja do današnjih dana, pa bi se sve to kroz (ponavljamo), izvjesni kronološki red i prikaz moglo nazvati i malom tj. mini – retrospektivom. Sada i ovdje na ovim izlošcima pretežito srednjih formata, ulja i akrilika na platnu, Marin je kroz boju i kist ostvario i ostavio ovjekovječene utiske svoga vremena, motiviku i „motoriku“ te doživljaje svoje mladosti i odrastanja, neku pritajenu puninu tišine „maloga mista“ – svojih Bibinja, mjesta svoga izvora, svoga određenja, svoje sudbine i življenja… U slikama koje se uglavnom vežu za ovo podneblje, zrcale se različiti motivi veduta ovog pitoreksnog primorskog mjesta kao što su kale i kalete (ulice i uličice), često i stara mjesna crkva sv. Roka, kao i scene iz svakodnevnice na moru i kopnu sa smislom sudbinskih poveznica i odrednica njegove, odnosno cjelokupne mjesne egzistencijalne stvarnosti… Tako on, senzibilni slikar i umjetnik, kroz različitost slikarskih scena ćuti svoje svakodnevne doživljaje, povijest i sadašnjost svoga mjesta, kao što su odsjaji ili refleksije slijeda kuća u moru; ribara u tišinama ili tramuntanama spektralnih nijansi modrina ili sivila mora i neba; stare barbe ili žilave veslače s čamcima ili jedrilicama; našim domaćim „prevoznim sredstvom“ – našim magarčićima ili tovarima; mrtve prirode s glazbalima tj. instrumentima i cvijećem; pomalo začudnim portretima; nezaobilaznim „svetim“ maslinama; suhozidima, lučicama ili već navedenim kompozicijama veduta s pratećim izražajnim sjenama; sve u likovnom rješenju na jedan njemu svojstven način, blagog mediteranskog ekspresionizma prilično jasnih kontura i počesto intenzivnijeg kolorita figura, stvari i objekata koji ispunjavaju navedenu blagu mistiku predočenu kroz razno – razne načine ili tehnike senzibiliziranih i dobro sročenih kompozicija… Marin Bralić, bibinjski i hrvatski slikar izvornih, autodidaktskih manira, teološki filozof, suprug i otac; brat i subrat svim svojim bližnjima, svakodnevno zamjećuje i potiho oslikava svoj primorski okoliš; idile, manje ili veće dogodovštine svoga okruženja koje eto, rekao bih, nekako pritajeno vibriraju svim svojim životnim intenzitetom i pulsacijama, koje opetovano on kao kulturni medij pažljivo promatra, studiozno analizira i prihvaća te osmišljeno registrira… Za sebe, svoje, ali i za sve nas, te nas svojim žarom i marom tj. umjetničkom suptilnošću i osjetom dodatno oplemenjuje… Marin voli svoje od Boga i otaca podareno „gnijezdo“ svoje pridrago mjesto Bibinje… Svakodnevno ga gleda, ćuti i osjeća, promatra i promišlja, prezentirajući ga svima nama, svoje obzore i vidike, kroz ove lijepe umjetničke uratke tj. slike… To je (njegov) Božji dar, onako kako bje i kako je i koliko je dato, njegova osobna perspektiva kojoj se predaje, realizirajući se i slaveći taj dar kroz različite nijanse, cikluse i spektre… I kao što se svaki Dar sa sigurnošću i ljubavlju daruje, ovaj će ga zasigurno pratiti i ubuduće, te s njim u dobru, s poštovanjem i u harmoniji ostati… Konačno, to mu je i ovovremena odrednica, poslanje i misija… Stoga, neka ti je inspirativno obilje, čestitke, te i nadalje sretno i uspješno Marine! PRIDRAGA, 26. travnja 2015. godine ZVONKO ČULINA dipl. Povjesničar umjetnosti pjesnik i slikar
Invalid Displayed Gallery
