Domagoj Lisica, mladić koji stoji iza Progres centra hrabro se u ovom nestabilnom vremenu upustio u poduzetnički pothvat, ostvarenje svog sna. Magistar kineziologije u edukaciji i kondicijskoj pripremi sportaša. Dobio je nagradu za jedan od najboljih studentskih radova na konferenciji kondicijska priprema sportaša. Nagrađen je i rektorovom nagradom za timski znanstveni i umjetnički rad koji je objavljen u svjetski poznatom časopisu s vodećim stručnjakom iz tog područja – The journal of strength and conditioning research. Održao je i pohađao predavanja i radionice u okviru raznih konferencija na području Zagreba i Splita. U Zagrebu radio kondicijsku pripremu u području nogometa, košarke i boksa. Bibinjci ga poznaju kao vrsnog odbojkaša koji je u mlađim dobnim kategorijama osvajao državna prvenstva kako u dvoranskoj tako i u odbojci na pijesku. Zanimalo nas je kako se odlučio vratiti u rodno Bibinje i što je to ˝Progres˝?

Progres je prvenstveno centar koji je orijentiran na zdravlje i kvalitetu života ljudi – govori nam Domagoj u dok razgledavamo prostorije koje je sam uredio.

Fitnes je jedna od usluga koja se pruža, međutim riječ fitnes se danas koristi često u drugom kontekstu. Kad čovjek pomisli na fitnes odmah se spominje “bildanje mišića” međutim fitnes ima drugačije značenje. Fitnes se odnosi na sposobnost osobe da izvršava dnevne aktivnosti bez pretjeranog osjećaja umora te prisutnost zdravlja. Ako ciljano vježbate osjećat ćete se bolje ali i u konačnici toga i izgledati bolje, međutim ako postavite cilj isključivo tjelesnog izgleda tada posljedica vježbanja može biti i ozljeda zbog pretjerivanja (dugoročno).

Dakle progres centar ima za cilj pomoći ljudima da se bolje osjećaju u svojem tijelu i podignu kvalitetu svog života.

Možemo li vas zvati fitnessom, teretanom ili ste nešto treće?

Može se nazivati fitnes ali mi je jako bitno da se razumije u kojem kontekstu.

Otkud hrabrosti u uvjetima pandemije iskoračiti u poduzetničke vode?

Mislim da svi koji su ušli u poduzetničke vode su riskirali, međutim ovo je izazovan period.

U doba pandemije kada bi se trebala naglašavati tjelovježba u svrhu jačanja imuniteta u našoj državi se događa upravo suprotno.

Ja radim na individualnoj razini ili u malim grupama, tako da u prostoru borave maksimalno 4-5 osoba što mislim da u ovim uvjetima je prihvatljivo.

Oduvijek mi je bila želja da budem poduzetnik i vjerujem u svoju ideju i dugoročni cilj, s takvim mentalnim sklopom teško je odustati od nečeg, makar su trenutni uvjeti sve samo ne podržavajući.

Ima li interesa među našim sumještanima?

Ima, čak i iznenađujuće. Polovica klijenata mi je trenutno iz Zadra, a pola iz Bibinja što je odlično.

Mnogi se pitaju kako ja to radim i što nudim te im nije jasno u početku, međutim vidim pozitivnu reakciju kada krenu u proces vježbanja.

U našem mjestu trenutno nema ništa slično, tj. nema nikakvih objekata za provođenje vježbi pa mi to ide u prilog, ali vjerujem da će u budućnosti biti više toga i veselim se tomu.

S kakvim problemima najčešće dolaze vaši klijenti i koje su njihove želje? Je li to isključivo gubitak kilograma?

Pa trenutno s ciljem kvalitetnog vježbanja i da se “ojačaju”. Ono što me veseli da se klijenti stvarno žele osjećati bolje, da lakše provode dnevne aktivnosti (hodanje, trčanje, nošenje tereta itd.), a ne isključivo ciljeve estetskog karaktera ( npr. popularne “pločice”).

Naravno posljedica vježbanja uvijek nosi privlačniji fizički izgled, ali to ne treba biti orijentir.

Druga skupina klijenata jest ona koja ima problem odnosno bolno stanje. Moj cilj je da kineziterapijom dovedem te osobe do manje bolnog ili bezbolnog stanja.

Česti mit jest da osobe koje imaju npr. bolna leđa ne smiju vježbati, ali s time još vise pogoršavaju problem (osim u jako malom postotku ljudi koji imaju strukturalni problem i potrebna je operacija).

Osobe s kroničnim bolovima treba educirati o stanju koje ima i kako se nositi s time jer percepcija boli i stanja je drukčija kod svake osobe. Zvuči drugačije, ali to je nužno da bi se moglo kreniti u rješavanje problema kroz ispravljanje kompenzacijskih kretnji te aktiviranje ili opuštanje određenih mišića. Kombinacijom oba pristupa dolazimo do boljeg rješenja.

Koja je razlika između individualnog treninga i samostalnog treninga u teretani?

Razlika je u znanju. Najčešće ljudi krenu u teretanu te gledaju druge kako izvode vježbe. To može predstavljati problem jer imitiranjem drugih ne znači da će odgovarati vama.

Moj pristup je kroz individualne karakteristike osobe (anatomske i fiziološke). Ne može osoba koja ima tjelesnu visinu 1,60m raditi na isti način vježbu (npr. čučanj) kao i osoba od 1,90m. Anatomija to ne podržava i može nastati problem. Dijagnostikom stanja svake osobe mogu se utvrditi takvi detalji te se može pristupiti na profesionalan način.

U kolikim grupama se radi trening, te postoji li mogućnost da se radi isključivo s jednim klijentom?

Grupe su maksimalno do 4 člana. Vježbanje u tako maloj grupi mi omogućuje da se mogu dovoljno posvetiti svakom članu. Na mjesečnoj razini pratim stanje klijenata kroz razna testiranja i razgovore. Dakle cilj mi je da klijent napreduje odnosno ima svoj progres i da je zadovoljan u konačnici.

Ako netko ima bolno stanje ili zelju bržeg učenja i napredovanja, može se pristupiti individualnom načinu rada. Individualni način rada mi omogućuje da se mogu u potpunosti posvetiti samo vama i uzajamno dogovorenim ciljevima. Npr.:

  1. Želite naučiti kako vježbati da budete spremni otići sami u teretanu i vježbati sa većim samopouzdanjem u sebe.
  2. Imate problema s boli i vaša kvaliteta života je narušena time.
  3. Jednostavno ste se zapostavili tjelesno i želite imati moju potpunu pozornost u vašoj transformaciji.

Kakvi su planovi za budućnost, hoće li i ˝Progres˝ rasti zajedno s klijentima?

Pa smjer napretka progres centra je definitivno postavljen. Prvi cilj mi je da svaki klijent bude zadovoljan, odnosno koliko on i ja to možemo zajedno ostvariti. Također, želim naglasiti da ljudi shvate da oni ne dolaze po nešto sto ću ja njima omogućiti ili ostvariti za njih, već da oni dolaze po moje usmjeravanje i znanje kako bi ONI mogli ostvariti svoje ciljeve. Jako mi je bitno da klijent shvati da on ne ovisi o meni, nego o sebi i svojoj dobroj volji.

Trenutno se dodatno educiram u različitim tehnikama za smanjenje i rješavanje lokomotornih problema (mišićno koštanim) te sam na 4-godisnjoj edukaciji iz geštalt psihologije.

Dugoročni smjer progres centra se odnosi na pružanje različitih usluga u svrhu poboljšanja kvalitete života ljudi (vježbanje, rehabilitacija, psihologija). Vjerujem da spajanjem više grana različitih struka definitivno možemo više pomoći čovjeku i njegovim problemima. Nažalost današnji ritam i način života ne omogućuje ljudima da se posvete svom tjelesnom i mentalnom zdravlju te me veseli da ću moći sa svojim centrom tu biti kao podrška.