Udruga veterana nogometnog kluba Bibinje pod vodstvom predsjednika Milana Šimunića – Miđe i dopredsjednika Gordana Lukića – Banjare, bili su na dvodnevnom izletu, hodočašću u hrvatski grad patnje, herojski grad Vukovar.
Bili su i u Đakovu gdje su se pomolili u katedrali sv. Petra te u kraljevskom gradu Iloku, najistočnijoj točki Republike Hrvatske, smještenu na zapadnim obroncima Fruške gore, uz desnu obalu Dunava u području Srijema.
– Veterani nogometnog kluba Bibinje imali su organiziranu večeru i spavanje kod prijatelja iz Osijeka. Bili smo oduševljeni toplim dočekom, njihovom blagošću, veselim izrazima lica i gostoljubivošću da nam svima bude maksimalno lijepo, kazao je Šimunić.
Obišli su rekonstruirani dio vukovarske bolnice u kojemu je prikazano stanje u vukovarskoj ratnoj bolnici tijekom Domovinskog rata.
– Jedini zvuk koji se unutra može čuti glas je koji isčitava imena žrtava. Prizor je to pred kojim se i oni najčvršći slamaju što je nas je ganulo. Preplavljeni emocija nisu se mogle sakriti suze u očima, ističe Miđo.
Bibinjski veterani su se sjetili kolone prognanih Vukovaraca, patnje i boli prigodom posjeta Sajmištu i Spomen domu Ovčara, mjestu gdje su nakon pada Vukovara posljednje trenutke svog života proveli ranjenici iz vukovarske bolnice, prije nego su odvedeni na obližnju njivu, gdje su ubijeni.
-Glavna prostorija koja se nalazi u hangaru bivše farme Vupik u potpunom je mraku, samo su na zidovima slabo osvijetljene slike žrtava, a podno njih je slama na kojoj su ležali i neke njihove osobne stvari. Na plafonu se nalaze 263 lampice koje simboliziraju isto toliko žrtava, prepun emocija će Šimunić.
Nakon molitve i paljenja svijeća podno križa na Spomen domu, Bibinjci su obišli spomenik na Ovčari, crni obelisk s križem i ranjenom golubicom bez glave, inače simbolom svih masovnih grobnica u Hrvatskoj.
– Obišli smo i Trpinjsku cestu, groblje čak 122 tenka, spomenik vukovarskom heroju Blagi Zadri, kojeg sačinjavaju njegovo poprsje i tenk tzv. JNA, reći će Šimunić.
Pred njegovom bistom Bibinjci su se pomolili i zapalile svijeću, a potom su posjetili su najveću masovnu grobnicu u Europi nakon Drugog svjetskog rata gdje su položili vijence i cvijeće te zapalili svijeće.
-Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata nijemi je svjedok stravičnog zločina na kojemu se nalazi 938 bijelih križeva i isto toliko grobova žrtava ekshumiranih upravo na ovom mjestu, priča Tomislav Lisica – Tuta te nastavlja:
– Centralni spomenik koji nosi naziv Zračni križ simbolizira uskrsnuće, a plamen u sredini vječnu vatru, simbol vječnog života. Tu su pokopane cijele generacije, mladost Vukovara i svih krajeva Hrvatske stoga što je najmlađa ekshumirana žrtva bila beba stara svega šest mjeseci, a najstarija muškarac od 104 godine, ispričao je između ostaloga Tome Tuta.
Poklonili se i na posljednjem ovozemaljskom počivalištu blagopokojnog generala Blage Zadre i njegova sina Roberta. Poklonilo se i kod Bijelog križa na ušću rijeke Vuke u Dunav, posjetilo Vodotoranj u obnovi, simbol patnje grada, prošetalo se ulicama herojskog grada Vukovara. Iako više ništa nije kao što je bilo i premda teško, Vukovar ipak živi dalje.
– Sutradan smo otišli u razgledavanje grada Iloka, obišli tamošnje kulturne znamenitosti i iločki vinski podrum, uz degustaciju vrhunskih vina i gastronomskih delicija tijekom ručka, navodi Šimunić te nastavlja:
– Zatim smo obišli Đakovo i pomolili se u đakovačkoj katedrali, još uvijek pod jakim dojmovima ujedno i ponosni jer smo posjetili grad heroj Vukovar koji je u nama probudio veliku ljubav prema domovini i istinski ponos i zahvalnost, nakon čega smo krenuli kući, zaključio je Milan Šimunić – Miđo.
Posjet Vukovaru – najmanje što možemo učiniti
Posjet Vukovaru i obilazak spomenika žrtvama iz Domovinskog rata najmanje je što mi možemo učiniti kako bi odali počast svim nevinim žrtvama koje su svoje živote utkale u slobodu Domovine. Zahvaljujući upravo njima mi danas živimo u slobodnoj Hrvatskoj i zato oni nikada ne smiju biti zaboravljeni, poručio je Milan Šimunić – Miđo.
preneseno iz Zadarskog lista
