Ja sam Vita najprije spasio, udomio i pripitomio, kaže bolničar Josip Bugarija otkrivajući kako je tada tromjesečnog muflončića gladnog i iznemoglog pronašao nedaleko od Psihijatrijske bolnice na Ugljanu. Zašto bi najviše volio da ga, sada kad je odrastao i spolno zreo, udome na Brijunima?

Već smo navikli čitati kako je netko pripitomio vuka, lava, tigra čak i hijenu, od ptica orla, galeba ili gavrana,  ali dosad, tvrde upućeni, nikome nije uspjelo pripitomiti muflona. Nikome, osim Josipu Bugariji, bolničaru iz Bibinja kod Zadra. “Ja sam ga najprije spasio, pa udomio i pripitomio”, kaže Josip koji je više od dvadeset godina zaposlenik Psihijatrijske bolnice na Ugljanu.

Fatalni susret u blizini bolnice

Kao bolničar prošao je sve odjele, a posljednje dvije godine  radi na portirnici bolnice u borovoj šumi gdje se i dogodio “fatalni” susret sa tada tromjesječnim muflončićem. “Lutao je oko bolnice već iznemogao, gladan i žedan. Bilo mi ga je žao pa sam ga uzeo, nahranio i sa sobom ponio u Bibinje“, pripovjeda Bugarija. Pretpostavlja da se Vito, kako ga je odmah nazvao, izgubio ili, što je još vjerojatnije, da ga je majka napustila ili je ubijena.

Lovci tu, inače, love muflone, koje su, nakon Dugog otoka naselili i na Ugljanu.

Vito je, znači, imao sreću u nesreći jer je u Bibinjama odmah postao ljubimac cijele obitelji Bugarija, kako Josipa tako i njegove supruge Marijane i sina Križe. “Imao je svoje mjesto na kauču, zajedno smo gledali televiziju, a kad je malo porastao dobio je svoju štalicu“, pripovjeda Josip koji je  s vremenom Vita počeo izvoditi u šetnju, naravno na povodcu, po mjestu i bibinjskom polju, a poslije i na planinarenje “da se malo iživi”.

Postaje sve agresivniji

Kad je u prirodi rado jede crniku i planike, ali ipak najviše voli list vinove loze, otkriva Josip dodajući da Vito zapravo jede sve jer se navikao da treba preživjeti.

Skoro će napuniti godinu i pet mjeseci, postaje spolno zreo, a kako dolazi jesen i vrijeme parenja, postajat će sve agresivniji. “Već sada moram biti stalno na oprezu, držati ga na povodcu“, kaže Josip, prema kojemu se Vito i dalje ponaša prijateljski, čak i zaštitnički kad mu netko prilazi. Obilježava i brani svoj teritorij. Možete li zamisliti što bi se dogodilo da nekoga napadne kad mu rogovi još porastu i dobiju “usukanu” formu. Zavijene rožine kod odraslih muflona znaju dostići gotovo metar dužine, što im je moćno oružje.

Imao je svoje mjesto na kauču, zajedno smo gledali televiziju, a kad je malo porastao dobio je svoju štalicu, pripovjeda Josip koji je  s vremenom Vita počeo izvoditi u šetnju.

Vita u Bibinjama nitko ne doživljava kao moguću opasnost. Naprotiv, ljubimac je cijelog mista, turisti se s njime slikavaju, postao neka vrsta zaštitnog znaka bibinjske svakodnevnice pa kad nije s Josipom, svi odmah pitaju: A, dije Vito?!

Kontakti s Pantovčakom

Josipu godi takav odnos sumještana prema njegovom štićeniku, ali on najbolje pozna njegovu ćud, vidi da genetika i hormoni rade svoje pa sve češće razmišlja kako ga postupno vraćati u njegovo prirodno okruženje.  Osigurati mu prostor i sve ostalo što mu on više ne može pružiti. Kolegici Karli Belančić iz Zadarskog lista povjerio je da bi najviše volio da Vito ode na Brijune. Isto je potvrdio i nama. Rado bi ga darovao Pantovčaku i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović kako bi tako prije stigao  do Brijuna. U svezi toga već postoje određeni kontakti. S Pantovčaka je, navodno, Bugariji  sugerirano da bi možda i za Vita bilo najbolje da ga udome ljudi koji imaju velika imanja u Lici, jer da na Brijunima ionako ima previše životinja. “Neki su mi se već javili, pokazuju interes”, govori Josip Bugarija, koji će nastaviti tražiti i, vjerujemo, naći najbolje rješenje za Vita i njegov povratak prirodi.

Povratak jahanju i lipicanki Zeki

Kad se to dogodi Josip će imati više vremena za svoju staru ljubav – konje koje obožava još od najranijeg djetinjstva. Bugarije su oduvijek držale konje pa je i on nastavio obiteljsku tradiciju. Sada mu je ljubimica lipicanka Zeka koju, zajedno sa Zeusom i Šojkom, konjima prijatelja Ivana Kinde drže u Bibinjskom polju. Jedan i drugi bave se rekreacijski jahanjem.

“Konji su plemenite životinje, a jahanje opušta”, zaključuje Bugarija. Svog muflona Vita nikada neće zaboraviti “ma gdje bio”. Ostat će zabilježeno da ga je on spasio, udomio i pripitomio, baš kao što je u analima zapisano da je prva životinja koju je čovjek pripitomio bila – guska. A ne zaboravimo ni da je današnja ovca prije čak 9.000 godina nastala od muflona.