Na trgu sv. Roka ispred istoimene crkve u Staron selu održana je “VeÄer bibinjskih uspomena”. Sudionici su razgovarali o proÅ”losti i kulturi mjesta i priÄali zanimljive anegdote iz svakodnevnog života.
Sudjelovali su: Božidar Å imuniÄ, Ante GveriÄ, Milka Å imuniÄ, AnÄelka LukiÄ i drugi. NostalgiÄnu manifestaciju organizirala je TuristiÄka zajednica opÄine Bibinje. Voditeljica programa je bila Vesna MateÅ”iÄ.
Povijest Bibinja poÄinje s prvim tisuÄljeÄem. Zna se kako je pred kraj 1. stoljeÄa poslije Krista jedan od povlaÅ”tenih Rimljana, po imenu Vibij, na podruÄju danaÅ”njeg Bibinja dobio posjed koji je nosio gazdino ime Vibianum, Å”to je sliÄno imenu Bibinje. Za vrijeme talijanske okupacije u Drugom svjetskom ratu Bibinje se zvalo Bibano. Bibinje su kao posjed, zemljiÅ”te, pripadale zadarskom gradskom ageru, odnosno kasnije užem gradskom kopnenom distriktu. Kao zemljoradnici Bibinjci su bili kmetovi na imanjima zadarskih samostana, crkava i plemenitaÅ”a.
U doba turskih provala Bibinjci su bili okupljeni na poluotoku, na kojem i danas leži Staro selo. S vremenom su izvan poluotoka nicali torovi, sjeverno uzduž stare ceste koja vodi od Zadra prema SukoÅ”anu. Svi ti torovi nastali su kao sateliti jezgre u samom Starom selu, najprije kao mjesto gdje su se gradile ograde za držanje stoke, a kasnije za izgradnju kuÄa.
Prirodno poveÄanje broja Älanova obitelji u Starom selu, zbog ograniÄenog prostora za izgradnju novih kuÄa, pratilo je stalno iseljavanje mlaÄih ljudi u ta nova, satelitska naselja – Torove. Stanovnike Torova i danas ljudi u Staron selu nazivaju Toranima. Oni u Staron selu zadržali i naziv Seljani.
U srednjovjekovnim izvorima spominje se kao Bibanum prvi put 1250. Pri popisu puÄanstva 1527. razlikuju se Velike Bibinje sa 42 stanovnika i Male Bibinje sa 49 stanovnika. Velike Bibinje su vjerojatno Staro selo, okupljeno oko crkvice sv. Ivana na kraju poluotoka.
Male Bibinje su dodatak Staron selu, a podigli su ih doÅ”ljaci s Petrine. Oni su sazidali i crkvu sv. Roka, zaÅ”titnika od kužnih bolesti koje su u to doba harale. Ta je crkva za ratova ruÅ”ena i obnavljana. Župna crkva sv. Roka, zaÅ”titnika, posveÄena je 11. listopada 1674. za župnika don Å ime BerloviÄa i zadarskog biskupa Ivana Ev. Parzaga.
– Brojni sinovi i kÄeri ovog mjesta žive u dalekoj Australiji, Americi, Kanadi i u drugim zemljama, reÄeno je na āVeÄeri bibinjskih uspomenaā.
IspriÄana je i priÄa o Bibinjki koja u 13. stoljeÄu svoje imanje daruje crkvi sv. Kate u Zadru, Stomorinuselu ili Petrinu kao župi i njezinim župnicima u 15. i 16. stoljeÄu.
